Učenici su provedeni kroz sve prostore u kojima konji borave , kao i ispust gdje su konje timarili (pravilan pristup konjima) , pravilno stavljali sedlo, pregledali  kopita i očistili žabice i na kraju jahali.

Pa krenimo redom!
Vlasnici kluba Ana i Mario Močić su prije 9 godina  udomili nekoliko konja o kojima se vlasnik više nije mogao brinuti. Zapušteni prostor kaštelanskog zaleđa pretvorili su u mali raj za konje. Svoju ušteđevinu su uložili u pustopoljinu na kojoj danas slobodno živi 20-tak rasnih konja.
„Konji su se morali socijalizirati i adaptirati na rad s ljudima bez straha i osjećaja nepovjerenja“, kaže nam Ana: "treba stalo raditi na njihovom ponašanju i odgoju, navikavati ih na različite zvukove, glasovne komande privikavati na sedlo i ritam prilikom  jahanju, kako bi bili pouzdani jahaču “. 

Puno im pomažu volonteri. Bila je tu i Antonija, inženjerka građevine, ljubiteljica konja i prirode. 
Naši učenici, bivši i sadašnji , također. Jer posla uvijek ima i uvijek su svi dobro došli!
Nakon čišćenja štale, timarenja i hranjenja, uživa se u jahanju. 
Močići su i veliki  znalci fiziologije konja i individualnog pristupa svakom svom mezimcu.

Naime, svaki konj ima  radijus kretanja pa ako to ne odradi i redovito se ne istrčava svaki dan, može imati posljedice po zdravlje. To mogu biti i kolike trbuha, jer mirovanje smanjuje i motilitet crijeva u kojima se hrana onda duže zadržava.

Od pasmina koje smo  tu susreli su Hrvatski športski konji iz vlastitog uzgoja – njihov ponos, certificirani od Hrvatskog športskog društva, jer u njemu ima gena Holštajna i Hanoverskog konja, zatim, američki konj, lipicaner i dr. , većinom terapijski konji, ali i konji za preponsko jahanje.

Timarenje konja je jutarnja rutina. Koriste se  razne četke i češljevi te češagija. Učenici su uklanjali višak dlake, blata i eventualnih nametnika. Četkama su masirali kožu i tako poboljšavali cirkulaciju.
Pregledali su i kopita, opipali fleksibilnost žabice, rajserom očistili dno kopita od blata i kamenčića koji im smetaju pri hodu. Kopita se obrezuju svaka 2 mjeseca i potkivaju . Neke potkivaju samo na prednjim nogama, a stražnje ostavljaju slobodne, zbog stabilnosti.

Pristupamo konju oprezno, javljanjem, ne stajati mu straga. Konji su pouzdani, ali do jedne granice!
Sedlo, uzde i žvale se moraju pravilno staviti, da konju ne smetaju i da mu budu udobni. Kod nekih konja, žvale se ni ne stavljaju. Sedlo ide straga do zadnjeg rebra, a sprijeda, do lopatice, koja mora imati slobodan radijus svih pokreta.

Jahanje je učenicima bio poseban doživljaj. Imali su zaštitnu kapu, a konja je vodio vlasnik. Osim hod, neke učenice su nam pokazale kas i galop.
Tek s 3 godine se lipicaneri počinju jahati, a do tada se radi na njihovom odgoju.
Udomili su vlasnici  i nekoliko pasa, mačaka, koza.

Entuzijazma i planova ne nedostaje pa i za  izgradnju sportske arene. I mi ćemo im se pridružiti češćim dolascima i volonterskim radom. Do novog susreta ljepotice : Dahlia, Legra, Lady, Lana, Zaira…