Mesarke, mesarice, kako ih uopće nazvati kada u hrvatskom jeziku ne postoji naziv za ženskog mesara? Dvojbu su nam riješile njih dvije, 16-godišnja Lana Tomašević, od dragosti svima znana kao Dragica iz Gale kod Sinja, i 18-godišnja Gabrijela Ćuk iz Muća, najbolje prijateljice, uskoro i kume, i što je najintrigantnije, dvije prve ženske mesarica iz Srednje škole Braća Radić u Kaštel Štafiliću.

Ove su cure čudo, mašu satarom kao samuraji, oblače gumenjače do koljena i trliš, hvataju se u koštac sa stajom i blagom, prate koride po Radošiću, Šestanovcu, Dicmu. Štoviše, Gabrijela svog bika, četverogodišnjeg bodača od 780 kila žive vage, poetično nazvanog Mali Srećko, u ringu bez imalo straha vodi u megdan junački.

A što je još zanimljivo, u aktualnu školsku godinu za smjer mesar, kazuje nam ravnateljica Marija Kezele, upisano je dvostruko više učenika nego lani. S obzirom da mesnice vape za radnicima, toliko da se mladosti već na prvoj godini nudi stalan posao i dobra plaća, ovakva pomama je i više nego dobra vijest.

Više: ŽIVOT: UNIKAT U ŠKOLI

Vijest je prenesena s: www.slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot