Točno je…

U ovome ću eseju interpretirati roman Kratki izlet Antuna Šoljana.

U ovome eseju interpretirat ću roman Kratki izlet Antuna Šoljana.

Nije točno…

U ovome eseju ću interpretirati roman Kratki izlet Antuna Šoljana.

Objašnjenje:

U enklitike se najčešće ubrajaju nenaglašeni oblici pomoćnoga glagola biti i htjeti: sam, si, je, smo, ste, su; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će. U hrvatskome standardnom jeziku u pravilu dolazi nakon prve naglašene riječi u rečenici, npr. Kraj je komedije povezan s ondašnjim zakonom o sklapanju brakova. No, valja paziti da se ne umeće između imena i prezimena jer je takav red riječi stilski obilježen. Prihvatljiva je i mogućnost da se naslanja na predikat: Kraj komedije povezan je s ondašnjim zakonom o sklapanju brakova. U hrvatskome standardnom jeziku nije pravilno predmetati je predikatu niti stavljati na početak rečenice. Primjeri tipa Ćeš mi pomoć?, Smo bili na maši. pripadaju čakavskomu izričaju.