OGULIN, 6. lipnja 2015. g.

Dragi dnevniče,

žrtvujući dragu nam subotu, mi, učenici 1. g, 2. b i 2. g  razreda krenuli smo na terensku nastavu u Ogulin, grad bajke.  U Rijeci se naša velikodušnost iskazala tako što smo ponudili prijevoz lokalnom stoperu za kojeg se ispostavilo da je naš profesor povijesti. U autobusu smo od kolega učenika slušali o slavenskoj mitologiji te geografskim obilježjima, gospodarstvu i povijesti Ogulina.

Nakon dva sata stigli smo u čarobni Ogulin i započeli sa svojim dužnostima čuvara mašte u svijetu bajke. Prva postaja nakon predaha bio je Zavičajni muzej gdje nas je dočekao gospodin Bruno koji nam je prvo pokazao prostoriju posvećenu Domovinskom ratu i ispričao nam o borbama koje su se vodile  na ogulinskom području. Vidjeli smo fotografije te maketu linije i borbenih položaja obrane područja bivše općine Ogulin. Iako još nisu u potpunosti uređene, spomen-soba poginulih, umrlih i nestalih branitelja ogulinskog kraja u Domovinskom ratu i izložba "Domovinski rat u ogulinskom kraju - da se ne zaboravi"  smatraju se  jednom od najboljih takvih zbirki u Hrvatskoj .

Slijedilo je razgledavanje eksponata iz Etnografske zbirke gdje smo mogli upoznati nekadašnji život stanovnika Ogulina (s jedne je strane bio je život na selu, a na drugoj strani život u gradu koji se bitno razlikovao) te Ćelije br. 6, tamnice u kojoj je svojevremeno bio zatočen Josip Broz Tito.  Također, vidjeli smo i dio posvećen hrvatskom alpinizmu s obzirom da je u Ogulinu osnovano Hrvatsko planinarsko društvo pa se taj grad smatra kolijevkom hrvatskog alpinizma. Posebno nam se svidjela stara oprema za planinarenje.

Vidjeli smo i Ivaninu spomen-sobu  s izloženim fotografijama, faksimilima dokumenata i primjercima najpoznatijih književnih djela koji svjedoče o životu i stvaralaštvu poznate hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić. Iz njene svjedodžbe saznali smo kako joj pjevanje i njemački nisu bili jača strana, a u drugim predmetima je rasturala.

Nakon muzeja simpatična i sićušna voditeljica Sabina preuzela nas je u svoje čarobno okrilje i dokazala nam da Ogulin s razlogom nosi titulu grada bajke. Na Ruti bajke pripovijedala nam je o coprnicama, Kleku, Regoču, Đulinom ponoru. Susreli smo se s čudnovatim instalacijama za koje smo saznali da su u stvari spomenici bajkama.

Na svojem svom putu zavičajem bajke  istražili i župnu crkvu Svetog Križa u kojoj je krštena Ivana Brlić-Mažuranić dobivši četiri krsna imena (Joana, Emilija, Kornelija i Henrijeta) te izvor – vrelo Cesarovac,  spomenik izgradnji prvog vodovoda u Ogulinu. Ta nam je špina s 'ladnom vodom obećala vječnu ljepotu i mladost*…

Naime, legenda kaže da će djevojke koje se napiju vode s vrela zauvijek ostati mlade i lijepe, a mladići koji tamo utaže žeđ, oženit će se djevojkama iz Ogulina.

Kad smo završili sa svim obvezama, čekao nas je ručak, ali smo prije toga morali položiti ispit za vožnju metle. Najuspješniji su bili naši dragi profesori, Tea Peloza i Hrvoje Badurina. Nakon toga opustili smo na jezeru Sabljaci gdje smo toćali noge. S novostečenom vozačkom dozvolom za metlu doletjeli smo u vrući Buzet (u slučaju da ste primijetili hrpu neidentificiranih letećih objekata oko sedam sati, to smo bili mi).

Čuvari mašte ogulinski su svijet bajke predstavili svojim profesorima i prijateljima iz drugih razreda. Na prezentaciji projekta 15. lipnja 2015. svirali su im i pjevali Lucia Žigante  (1. g), Loren Rupena (1. b) i Leo Fabijančić (2.b), a Deni Zubin, Martina Černeka, Kristina Tomić i Lucia Žigante prikazali i prokomentirali najvažnije trenutke s terenske nastave. 

Anna Ipša, Jelizaveta Sulimanec, Ela Mandalenić, 2. g i  Ela Pahor, 1.g

­­­­­­­­­­

_____________________

*Bila je to okrutna laž