Premda smo krenuli na već poznatu destinaciju, svejedno je osjećaj uzbuđenja bio u zraku. Na putu do Rijeke zaustavili smo se u Fužinama gdje smo posjetili špilju Vrelo. 

Otkrivena je slučajno pedesetih godina prošloga stoljeća kod izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Stalaktiti i stalagmiti koji su u špilji nastali izazivali su našu maštu te brzo dobili svoja imena. No, postoji jedan stalagmit koji se posebno istaknuo i u čijem se obliku može vidjeti silueta žene pa su ga mještani nazvali Majka Božja Snježna.  Oduševljeni posjetom špilje čija je ljepota bila izvan naših očekivanja, malo smo se dulje zadržali kako bismo još bolje promotrili njezine čari.

Nastavili smo s našim putovanjem prema Trsatu, najstarijem marijanskom svetištu u Hrvatskoj, i neko vrijeme proveli ondje u molitvi i razgledavanju stare crkve. 

Dio grupe odlučio je Trsatskim stepenicama, kojih je ukupno 539, spustiti se do centra Rijeke. Okupili smo se kod Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca gdje smo „opalili“ par fotki i nastavili istraživati grad sami. 

Izlet smo zaključili posjetom Opatiji, kraljici Jadrana, gdje smo pozirali uz poznate opatijske skulpture, među kojima su djevojka s galebom, opatijski barkajol, Miroslav Krleža. 

Najviše smo se ipak veselili opatijskom moru. Dok su poneki bili hrabri i umočili prstiće, drugi su more promatrali iz kafića na samoj plaži. Bio je to pravi odmor za vrijedne učenike, a vjerojatno ne bi bio tako zanimljiv bez dragih profesorica Alke Alfirev Radmanović i Nikoline Ćorković koje su išle s nama. 

Veronika Vurbić, 4.ek