Prvi Dan žena

Prije nešto više od sto godina žene su počele sve glasnije i jače uzburkavati svijet. Zbog loših uvjeta rada, niskih plaća i uskraćenog prava glasa na izborima organizirale su demonstracije godinu za godinom tražeći promjene. Najviše je odjeka imao prosvjed u New Yorku 1908. godine kada se u maršu za prava okupilo 15 tisuća žena.

Ubrzo je 1910. godine ustanovljeno obilježavanje međunarodnog dana žena na inicijativu Međunarodne konferencije žena socijalista predvođene slavnom njemačkom socijalisticom Clarom Zetkin, a prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, uz SAD, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

Marš žena u Londonu, 16. svibnja 1911.[1]

Hrvatske prilike

U to vrijeme Hrvatska je imala borbe druge vrste. Život pod vladavinom Austro-Ugarske Monarhije i sve veća mađarizacija dovele su do velikih demonstracija 1903. godine protiv vladavine bana Khuena Hedervaryja. I žene su bile potaknute dati svoj doprinos toj borbi dok su se istovremeno malim pobjedama borile i za ženska prava.

Slavna Marija Jurić Zagorka povela je tako žene u prosvjed protiv bana Khuena Hedervaryja 1903. godine, i to ni manje ni više, nego iz crkve sv. Marka.

Tko je bila Marija Jurić Zagorka?

Povijest će je pamtiti kao „prvu hrvatsku profesionalnu novinarku, političku aktivisticu i popularnu književnicu koja se za svoj položaj u društvu borila jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti“[2].

Svoj prvi članak objavila je kao dvadesttrogodišnjakinja 1896. godine u političkom dnevniku Obzor gdje napreduje od anonimne reporterke do europski afirmirane političke novinarke koja izvještava o svim važnijim političkim zbivanjima u regiji[3].

U tom istom dnevniku 1899. godine objavljuje i svoj prvi roman Roblje s aktualnom društvenom tematikom, ali titulu najčitanijeg hrvatskog pisca dobiva stvaranjem povijesnih romana u nastavcima poput Gričke vještice, Gordane ili Kćeri Lotršćaka s napetim zapletima i mnoštvom likova među kojima su žene važni i borbeni akteri.

Svaki novi nastavak romana, publika je s nestrpljenjem iščekivala, a kolege pisci i kritičari je nazivali spisateljicom „šund-literature za kravarice“ bez obzira na to što je za pisanje svojih djela opsežno istraživala povijesnu građu.

Pokrenula je i uređivala prvi hrvatski časopis za žene 'Ženski list' i 'Hrvaticu', a bavila se i pisanjem dramskih tekstova koji su se izvodili na kazališnim daskama što je opet rezultiralo jednakim prijemom kod publike i kritike kao i njezni romani.

Zagorka je bila jedna od prvih žena u Hrvatskoj koja je javno govorila o problemima žena i njihovim pravima te je svojim radom i aktivizmom postavila temelje za daljnju borbu za ženska prava. Njezin rad i djela i danas su važni u borbi za ravnopravnost i jednakost spolova te su inspiracija mnogim ženama koje se bore za svoja prava i dostojanstvo.

Tekst: Nikolina Ćorković, knjiž.

[1] Izvor slike: https://spartacus-educational.com/Wdespard.htm

[2] Zvonarek, D. Marija Jurić Zagorka i njezina „krivnja“, 29. 11. 2012. // Blog NSK. Dostupno na: http://nsk.hr/blog/marija-juric-zagorka-i-njezina-krivnja/ (7. 3. 2023.)

[3] Jakobović Fribec, S. Biografija: Marija Jurić Zagorka. // Vlada RH: Ured za ravnopravnost spolova. Dostupno na: https://ravnopravnost.gov.hr/arhiva/marija-juric-zagorka/biografija-marija-juric-zagorka/1539 (7. 3. 2023.)