Neki će od vas ipak primijetiti da se zimski solsticij ne događa svake godine u isti sat, pa čak ni dan. Ove je godine zimski solsticij 22. prosinca. Ali ako zemljina os ne mijenja svoj položaj u prostoru tijekom vremena, kako je to moguće? Pa moguće je jer na položaj zemljine osi utječe gravitacijsko djelovanje    Sunca i Mjeseca, a također i zbog korekcije kalendara u prijestupnim godinama. Taj dan kada je Zemlja najtamnija u mnogim drevnim kulturama slavi se kao ponovno rođenje, odnosno povratak Boga. Tako su, na primjer,  Egipćani dvanaest dana slavili ponovno rođenje Sunca, kao odraz dvanaest dijelova kalendara. U Mezopotamiji je godišnji festival zapravo preuzet od Perzijanaca, kada se dvanaestodnevnim festivalom slavila pobjeda boga Marduka nad čudovištima tame, a sve te tradicije nastavile su se u antičkom svijetu. U  Grčkoj je legenda o Zeusovoj pobjedi nad Kronom bila osnova slavlju, kod Rimljana su suparnici bili Jupiter i Saturn, zbog čega je naposljetku festival dobio naziv Saturnalia. Slavio se Saturn, koji će na zadnji dan ipak biti poražen od svjetlonoše Jupitera. Kod drevnih Egipćana je 21. prosinca dan boga Ozirisa, koji ima karakteristike i boga i čovjeka i koji je spasitelj i otkupitelj od grijeha, umirao je i bivao pokopan. No  nakon ponoći najtamnije noći u godini, svećenici bi iz osvijetljenog hrama iznijeli dijete i okupljenima tako nagovještavali da je Oziris ponovno rođen. Na zimski solsticij Židovi slave Hanukkah, festival svjetla, dok kršćani počinju slaviti  Božić.

Mato Matijević, 1.ogA