Film, je naime, napravljen prema istoimenoj knjizi  koju je napisala živahna trinaestogodišnja Annelies Marie Frank u razdoblju skrivanja, potpune izolacije i neprestanog straha od nacista. U tajnom skrovištu živjela je s još sedmero ljudi s kojima je dijelila tugu, ali i male radosti koje su im pomagale da održe nadu te svojim pisanjem posvjedočila o gorko-slatkom odrastanju u vremenu progona, diskriminacije i mržnje.

Da bi gledanje filma bilo opuštenije, učenice su se pogostile i kokicama kao neizostavnim filmskim dodatkom iako je tematika bila teška. Neki su na kraju pustili i koju suzu što je pravi dokaz da je ova, nažalost, istinita filmska priča uspjela doprijeti do srca svoje publike.