Iako bi većini bilo draže da smo na maturalac išli u šestome mjesecu, na najluđe putovanje krenuli smo krajem osmog mjeseca i tako zajedničkim druženjem praktički započeli novu i posljednju školsku godinu. A kako je cijeli maturalac počeo, kako završio i što se događalo, imat ćete priliku saznati ako nastavite čitati ovaj izvještaj.

Dan prije polaska bio je kod mnogih, ako ne i kod svih, pomalo stresan. Cijelog smo dana bili na mobitelima i putem svih mogućih komunikacijskih aplikacija dogovarali jedni s drugima što ćemo ponijeti sa sobom, što ne, što odjenuti... hrpu toga je trebalo napraviti prije puta! Nije ni čudo što mi je taj dan proletio i ostao u prilično maglovitom sjećanju.

Vrijeme radnje: 26. kolovoza, pet sati ujutro. Mjesto radnje: dvorište škole. Autobusi nas već čekaju spremni. S torbama punim viška odjeće i velikih očekivanja oprostili smo se s roditeljima i nestrpljivo uskočili u autobus. Polazimo u najuzbudljiviju avanturu! Česi, pripremite se!

Prvo nam je odredište bio grad Telč, manji gradić u Češkoj s predivno ukrašenim kućama. Putovanje nam se činilo iznimno dugim jer smo tek kasno poslijepodne stigli u Prag smjestivši se u hotel na deset i više katova. Trebalo nam je dugo da dođemo do svojih soba jer hotel ima samo dva dizala, a ni u ludilu ne bismo krenuli stubama do sedmog ili osmog kata s torbama koje su neki (uključujući i mene) pretrpali stvarima u toj mjeri da su ih jedva nosili.

Iako iscrpljeni, nije dolazilo u obzir preskočiti prvi organizirani večernji izlazak. Samo jednom ideš na maturalac u srednjoj! Čim smo stigli do noćnog kluba PM-a, zaboravili smo na svaki trag umora i prepustili se ritmu glazbe.

Idućih smo dana posjetili katedralu sv. Vida, šetali Karlovim mostom, ručali na brodu ploveći po rijeci Vltavi, smijali se svojim iskrivljenim oblicima u dvorani ogledala, kupali se u poznatim češkim bazenima, razgledavali dvorce, crkve i zavirili u rudnik srebra.

Svoje smo slobodno vrijeme provodili u potrazi za suvenirima, ali najčešće ipak u traženju sveprisutnog i poznatog McDonald'sa kojem smo se neopisivo veselili jer nam češka hrana nije baš najbolje sjela na želudac (da, ironija je potpuno jasna).

Posebno će nam u sjećanju ostati posjet pravoj pravcatoj pivovari! Veselili smo se jer smo se naivno nadali da ćemo probati pivo. Želje nam se ipak nisu ispunile, ali su se rodile ideje o pokretanju vlastite kućne proizvodnje.

No, u daleko najbolje trenutke maturalca ulaze, što drugo, nego partiji. Partijali smo gotovo svaki dan! Zauvijek će mi u sjećanju ostati vožnja do hotela u autobusu pretrpanom maturantima. Ne razumijem kako je autobus podnio toliku težinu ni kako nas policija nije zaustavila jer je vozač luđački brzo vozio, a još manje kako smo uopće mogli govoriti sljedeći dan kad smo cijelu noć pjevajući probijali uši našim izdržljivim profesorima.

Umor, vrućine, hrana i „mala“ doza alkohola bili su razlog da neke dane preskočimo odlazak u disko ili dnevni izlet, ovisno o tome tko se bolje snašao. To nam nije predstavljalo ni najmanji problem: hotelske sobe očigledno jako dobro mogu podnijeti hrpu ljudi koji ne žele spavati do ranih jutarnjih sati.

Glazbeni repertoar na partijima obuhvaćao je sve od, kako bi jedan profesor rekao, „prekodunavskih poskočica“, techno i strane glazbe pa do naših starih hitova kao što je Linđo. Najveće je veselje izazvao dolazak pjevačice Maje Šuput koja je nastupila za nas maturante u klubu Mecca. Još je veći žamor nastao kad je učenika naše škole, Marija Dokića iz sadašnjeg 4.oga, pozvala da joj se pridruži na pozornici i zaplesala s njim pjevajući mu stari hrvatski hit Ide mi, u životu ide mi. Mario se neće tako skoro „oporaviti“ od ovog događaja!

Posjetom Salzburgu i potragom za slatkim Mozartovim kuglama završili smo našu malu europsku avanturu. Bilo je to iskustvo za pamćenje! Bilo je to nezaboravno maturalno putovanje koje će nam svima još dugo ostati u lijepom sjećanju.

Marija Grgošić, 4.ogb