Kao mladi znatiželjni novinari i radiovoditelji bili su željni znanja i informacija o našoj javnoj televizijskoj i radijskoj ustanovi. Vodič po skrivenim hodnicima HRT-a bila je gospođa Nada Chedid koja im je predstavila rad cijele ustanove. Saznali su da je arhiv HRT-a toliko pun svih emisija da bi, u slučaju prestanka rada televizije, bilo dovoljno materijala za emitiranje u narednih pedeset godina!

Uvjerili su se da kamere čine čuda i da scena ne izgleda onako kako je gledatelji vide na televiziji. Mnogo su manje, a različite su emisije smještene na istoj sceni, a da toga gledatelji nisu ni svjesni zahvaljujući majstorima svjetla i sitnim detaljima interijera scene. 

Zavirili su u režiju radija i prisustvovali snimanju radioemisije, a najzanimljivija svima je ipak bila soba koja ne „prepoznaje“ zelenu boju pa se zeleni predmeti čine nevidljivima (ta je soba namijenjena snimanju emisija poput Tv vrtića ili Čarobne ploče). Osjetiti neugodnu tišinu mogli su u tzv. „gluhoj sobi“ koja služi za snimanje čistog zvuka ljudskog glasa. 

Posjet HRT-u završio je brzo, barem se njima tako činilo, a zadivljeni i puni novih saznanja uputili su se još i u Hrvatsku nacionalnu knjižnicu, te potom u HAZU da bi vidjeli „dragi kamen hrvatskog jezika“ – original Bašćanske ploče. Kako je vidljivo iz priloženog, cijelog su se dana kulturno uzdizali, a za kraj ostavili posjet glavnim turističkim atrakcijama Zagreba. Pozdravili su pjesnika Matoša na Strossmayerovu šetalištu, bana Jelačića na glavnom trgu, a na zadnjoj točki njihovog spontano planiranog dana našao se sve popularniji grički tunel u kojem su se rashladili od ugodnog, vrućeg i sunčanog ponedjeljka, 29. svibnja,  i na taj način započeli novi radni tjedan.

Marija Grgošić, 4.ogb