NA DOBRIŠU CESARIĆA (10. SIJEČNJA 1902.- 18. PROSINCA 1980.)

PUTUJUĆI SLAVONIJOM

Evo me opet vozi vlak
Kroz magle zavičajne ravni.
Sviće. Sa novim jednim danom
Bude se neki davni.

Palicom pozdravlja me pastir,
I ja mu odzdrav mašem.
Kako je sraslo moje srce.
S tim poljima i šašem!

Promatram ganut (već je jesen)
Daleko razlivene vode.
Svaki puteljak tu me mami.
"Siđi!" klepeću rode.

Više pročitaj na 

http://www.nsk.hr/a-njega-nema-i-nema-i-nema-i-nema-ga-vise-u-spomen-na-dobrisu-cesarica/

SLAVONIJA

Stara se Slavonija opet

Otkriva ganutome srcu.

Slušam... U klasju pjeva cvrčak

Da dani žetve dohode,

I da će skoro smeđi hrčak

Žitu doć u pohode.

Po stazi, koja poljem vodi,

Dalekoj đermi žena hodi,

I pjeva za sebe, na putu,

Pjesmu široku, otegnutu,

Ko ova zemlja što je rodi.

U KRAJIŠKOM GRADIĆU

Kako je davno, kako davno
Što ne obiđoh ovaj gradić!
A tu sam se ko dječak igro
I, nasmijan, vragolao ko mladić.

Ništa promijenilo se nije
Na promenadi. Isti red
Stabála na suncu se grije.
Djevojke smiju se ko prije,

I ljubav im se čini čisti med.
Zašumi lišće. Ja ga slušam.
Podilazi me čudna sjeta.
Ja jasno čujem gdje mi šapće.
Da sve cvate i odcvjeta.

Ništa promijenilo se nije
Na promenadi. Isti red
Stabála na suncu se grije.
Djevojke smiju se ko prije.

Ja hodam ispod kestenòva sijed.

PUTUJUĆI SLAVONIJOM

Evo me opet vozi vlak
Kroz magle zavičajne ravni.
Sviće. Sa novim jednim danom
Bude se neki davni.

Palicom pozdravlja me pastir,
I ja mu odzdrav mašem.
Kako je sraslo moje srce.
S tim poljima i šašem!

Promatram ganut (već je jesen)
Daleko razlivene vode.
Svaki puteljak tu me mami.
"Siđi!" klepeću rode.