Vrijeme za kazalište

KAZALIŠTEM PROŽET ŽIVOT

''Sličan senzibilitet, ljubav prema kazalištu i glumi, učinio je da smo se Darko i ja prepoznali kao kolege i istomišljenici, zbližili se i kao životni partneri. ● Projekt All the World's a Stage, osim što je snažno edukativno orijentiran, nastoji potaknuti osvješćivanje kreativnih snaga i mogućnosti svakog pojedinca.''

Tekst: Sara Škugor, II. A

Foto: Školski studio File & Luca, II. A

Opet u našoj školi vječni komadi o sumnji, izdaji i ljubavi, …  Nakon Držića, družili smo se s još jednim besmrtnikom svjetske dramske književnosti – velikim Shakespeareom – općim mjestom sveukupne kulture i civilizacije. Čarobno je da se Shakespearea može čitati na bezbroj načina – svaka nova izvedba pravi je izazov. 

30.listopada 2010. - Gostovanje i predstava akademskih glumaca Nerme Kreso i Darka Kavain iz Dubrovnika  povod je za razgovor s Nermom Kreso o njihovom projektu All the World's a Stage koji nastoji uvesti učenike u svijet kazališne umjetnosti i to na primjerima umjetnika koji su stvaralačkom snagom i umijećem obilježili svoju epohu, ali i ostavili trajan zalog naraštajima koji će doći poslije njih.

Cijeli svijet je pozornica!

Kako ste donijeli odluku o nastupima u školama?

Činjenica jest da mi je suprug glumac i da je kazalištem prožet nas život. Mogla bih reći da smo oboje bili vrlo nezadovoljni pozicijom i ulogom kazališta u hrvatskome društvu. Vidjeli smo mnoge nedostatke, koji su nagrizali i ugrožavali jednu lijepu i plemenitu umjetnost. Naša želja da ljudima progovaramo o ljepotama i dubini življenja svodila se na predstave koje su pružale laganu zabavu ili nedorečenu, nedovoljno artikuliranu životnu 'mudroliju' koja je na formu polagala vise nego na sadržaj. U tom procjepu tragali smo za mogućim rješenjima.  Sve su to stvari na koje vi kao mladi ljudi ne mislite, i ne morate misliti, ali morate znati da je život odraslih puno manje savršen nego što vam se to ponekad čini, i zato imate životno i ljudsko pravo mijenjati ga. Tako smo odlučili i mi: u uvjetima koji su bili iznimno teški, krenuli smo u osmišljavanje projekata koji ce biti namijenjeni mladima – nešto sto bih i ja rado gledala i u čemu bih rado sudjelovala kao školarka. U mlade mi polažemo najveće nade i nastojimo im pružiti ne one dotjerane i lažne sadržaje koji ce im sugerirati da su dio neke stvarnosti koja je tako daleko od nas, nego poticajne, zahtjevne i promišljene programe koji će im ukazivati na prostor kojeg moraju iskoristiti: prostor odgovornosti, poštenja i rada. Vrlo često čujemo kako nastavnici žale sto ne mogu odvesti djecu u 'pravo kazalište'. Pri tom najčešće misle na arhitekturu, na samu zgradu. Za istinsko kazalište potrebna su samo dva subjekta: glumac i publika – sve ostalo je nadgradnja i zato istinski vjerujemo da činjenica da nastupamo u školama ne oduzima ništa od kazalište suštine.

Koliko se pripremate za nastupe?

Za svaku izvedbu pripremamo se vrlo malo, budući da je predstava napravljena tako da se izvodi svugdje, stalno i neprestano... Malo se salim: ali u 2,5 školske godine izveli smo oko 250 predstava. To je jako puno. Što se tiče rada na predstavi, dramskom predlošku i probama, on je dakako puno teži. Svaka predstava iz ciklusa All the World's a Stage priprema se jako dugo: 2-3 mjeseca se radi na iščitavanjima materijala, 1,5 mjesec na učenju teksta, dogovorima, probama i opremanju. Mnogi sugeriraju da napravimo nešto za nastavu: to je zbog toga sto sama predstavica ostavlja dojam lakoće i jednostavnosti: međutim, mi pokazujemo samo dio onoga sto imamo u pripremi, jer uvijek moraš biti spreman na neko pitanje ili dodatno obrazloženje, za što moraš znati puno, puno vise od onoga što stane u 90 minuta.

Ljetne kazališne radionice

Recite nešto više o vašem projektu All the World's a Stage.

To je jedan od naših osnovnih projekata, osmišljen 2001. godine. Naime, svake godine se bavimo jednim od najznačajnijih ličnosti i razdoblja povijesti kazališta. Tijekom školske godine organiziramo velik broj predstava koje nisu predstave u 'klasičnom' smislu rijeci, već kombinacija predstave, predavanja i radionice. Na kraju okupimo 20-30 zainteresiranih, izabranih učenika s kojima radimo na predstavi temeljenoj na drami/dramama autora kojim prethodnu godinu bavili. Sad 'ide' obnovljena predstava W. Shakespeare, zasigurno jednog od najvećih dramatičara svihvremena.

Već smo ranije, u radu na predstavi temeljenoj na Snu ivanjske noći i Romeu i Juliji, u Dubrovniku okupili 20-ak učenika. Nakon toga pripremali smo našeg Marina Držića. Riječ je o piscu koji je svojim djelom znatno nadvisio dotada dosegnuto u hrvatskoj/dubrovačkoj književnosti, koji je bio iznimno nadaren kazališni čovjek, što ga čini genijem. Živio je u vrijeme kada kazalište nije bio dovoljno 'ozbiljan' posao: njim su se mogli baviti samo amateri - jednostavno se od toga nije moglo živjeti. Kvaliteta njegovih drama, koja nastaje u jednoj kazališno i dramski nedovoljno osviještenoj sredini izuzetna je, i to ne bismo smjeli smetati s uma. Jednostavno, kad je standard u kojem djelujete viši - kad su ljudi obrazovaniji, profesionalniji, natjerani ste se razvijati i neprestano propitivati. U jednoj dosta kazališno učmaloj sredini, kakva je bio Dubrovnik XVI. stoljeća, trebalo je puno više znati i vidjeti naprijed kako bi se ostavilo za sobom djela, kojima se i mi danas divimo - gotovo 500 godina nakon sto su nastala. Nažalost, uspostavilo se kako je cijeli projekt All the World's a Stage daleko iznad očekivanja sredine u kojoj djelujemo: jednostavno ga niti jedna instanca nije željela financirati te je ostao prepušten našim financijskim i ljudskim potencijalima.

2003. god. organizirali smo Ljetnu kazališnu radionicu, u kojoj se radilo na dvije drame: Skupu i Tireni Marina Držića. Bilo je to izuzetno trotjedno iskustvo, vjerujem, za svakog sudionika. Međutim, nakon toga privremeno smo odustali od projekta i oživjeli ga ponovno 2008., uz 500-tu godišnjicu rođenja Marina Držića, kad smo krenuli ponovno s predstavom koja govori o njemu. Za 2011. god. nastojat ćemo dovršiti predstavu o Moliereu i organizirati gostovanja, koja bismo okrunili Ljetnom kazališnom radionicom u srpnju 2011. u kojoj bi, realno, mogli sudjelovati i neki učenici iz šibenske Ekonomske škole. Riječ je o zahtjevnom i ozbiljnom, trotjednom projektu namijenjenom onima koji u kazalištu vide izazov i mogućnost razvitka dijela svojih potencijala... a tema je - dakako - najveći komedigraf - J. B. P. Moliere!    

Kazalište približiti mladima

Kako ste došli na ideju da u svoje predstave uključujete učenike i kakva su vam iskustva uključivanja učenika u predstave?

Uključivanje učenika-gledatelja u predstave došlo je samo po sebi. Budući da smo zapravo godinama radili s djecom i mladima unutar radionica, znamo kako sam taj čin pojačava koncentraciju i gledatelja i onih koji ulaze u ulogu glumca; bolje se prati, lakše se razumije i dulje pamti.
To je sve na tragu osnovne naše želje da učenicima približimo kazalište i da rastjeramo donekle onu predrasudu, koja je u nas građena desetljećima: da je kazalište nešto ozbiljno, dostojanstveno, elitno: da nije za svakoga. Uloga i pozicija kazališta se kroz stoljeća mijenjala, a mi, kao kazališni umjetnici, zajedno sa svojim najvjernijim i najboljim suradnicima: svojom publikom, moramo naći način zaživljavanja kazališta u našem vremenu i prostoru. To je velika misija, jer kroz kazalište govorimo puno o sebi i onima koji su i vremenski i prostorno jako udaljeni od nas.

Uključiti se, napraviti nešto za sebe

Što mislite o učenicima naše škole kao publici?

He, hvala na mogućnosti da progovorim o tomu, i nastojat ću biti iskrena. Ja sam vrlo 'slaba' na mlade ljude. Potpuno ih razumijem i suosjećam s njima, i vjerujem da im se neke stvari moraju oprostiti, iako ih treba upozoriti na propuste. Realno, uvjeti u kojima su se događale naše predstavice nisu bili idealni: broj gledatelja je bio prevelik, čime je jedan dio zakinut od sudjelovanja. Općenito, kad se predstave organiziraju po školama, dolazi se zato sto se mora, ili se bježi sa satova, a tek manji dio dođe zato sto zaista nešto želi naučiti i vidjeti. 

To mi je posve razumljivo i najviše sam kritična prema svojoj profesiji koja nikada ne čini dovoljno da se približi svojim gledateljima: kako mladima, tako i onima starije generacije. Da ne duljim: dobra ste publika: bili biste još bolji kad bismo se češće družili i kad bi naša druženja shvatili kao mogućnost da napravite nešto za sebe, da se iskušate, da izađete iz svoje uloge kćeri ili sina, učenice ili učenika, i pokušate biti - ono sto u svojom suštini jeste: mladi ljudi otvoreni za nova znanja, ljepotu i - život!

Što kažu učenici - kao glumci u predstavi

Matea Miletić (II. E): ''Svidjelo mi se aktivno sudjelovanje u predstavi. Mogla sam biti netko drugi, … Poznate i svakodnevne emocije sam mogla iskoristiti na pozornici, biti izražajnija. Pozitivan je moj ukupni dojam o ovakvom načinu prezentiranja života, rada i stvaralaštva W. Shakespearea.''

Karmen Jakoliš (II. E): ''Shakespeare je faca, mislim on je klasik, a teme su mu vječne i uvijek se iz njih može izvući nešto novo za sebe. Drago mi je da sam mogla sudjelovati u predstavi. Nadam se da ću se uključiti i u njihovu ljetnu radionicu u Dubrovniku.''

Kada planirate novi posjet našoj školi?

Javit ćemo se sljedeće kalendarske godine s ponudom svoje predstave o Moliereu. Poslat ćemo i ravnateljici prijedlog da barem jedan učenik ili učenica sudjeluju u našem projektu Ljetne radionice - ako bude zainteresiranih. Zato bi trebalo osigurati sredstva za smještaj i prehranu, dok sam učenik plaća samo put do Dubrovnika i članarinu koja iznosi 300 kn pa demo vidjeti hoćemo li sto uspjeti od toga ostvariti.