| 2013-09-30 12:30:00 Ponedjeljak - 1. dio: Travellers, Mozart & ino Ujedinjeni bukureštanski dnevnici
Ponedjeljak, 1. dio
Nastavlja se.
Ponedjeljak - Travellers, Mozart & ino Noć, sitni sati, muk… Vozimo se prema Zračnoj luci Split. Došli smo na vrijeme za ckeck-in. Nigdi pasa, reka bi naš domaći svit. Samo mi! Ćaći se spava. Profesorica i moja mater ćakulaju, puše krateći vrijeme do početka čekiranja. - Ivane, jesi li zapiso, mami moramo kupiti ''Sobranie -Cocktail'' - pitala je profa N. - Jesam, jesam. I fotografirao sam kutiju - odgovorio sam.A onda je profa N., po stoti put provjeravala gdje su zrakoplovne karte, sve suglasnosti, naše putovnice, lova, dokumenti za klarinet... Sve je tamo gdje je već i bilo.
I dalje neka nervoza, nelagodna trema... Ublažavamo ih slasnim zalogajima Mozart bombona. Odoše mater i ćaća. Bavimo se aerodromskim formalnostima kao što su dimenzije i težina prtljage te ostalim tričarijama, samo da ne mislimo na DASH 8. Pasoška i carinska kontrola. Nije baš da nitko ništa nema! Hahaha... - Ivane, ti zvoniš, sav zvoniš! :))) Granična policija i carinik vraćaju ga da po deseti put prođe kroz kontrolna vrata. - Vrag odnio i tenisice s metalnim rupama - mrmlja on. - Oooo! Fala ti, Bože, nije DASH 8 na uzletnoj pisti, nego avion tipa Airbus Industrie A319! - Onda možemo mirne duše i opušteni iz Splita do Zagreba.
U Zagrebu odmah ulazimo u Duty Free, isprobavamo najskuplje parfeme... Ali zagrebački Duty nije londonski Harrods i nema onih stvarno najskupljih parfema na svijetu: Hermes Perfume 24 Fabourg, Henri Alméras's Joy, Jar Perfumes, Caron's Poivre, Ralph Lauren Perfume Notorious… koji i tako nisu za naše, eh, plitke džepove. Izabrali smo najbolje iz trenutne ponude.Parfimiramo se. I svatko u svom oblaku opojnog parfema, onako kola fjaka,... sasvim ležerni tražimo Gate D32 za Beč. Na lakim krilima bezbrižnosti čakamo. Čekamo let za Beč. Čekamo još uvijek... - Ovaj avion je kao Godot - prokomentira u duhu predmeta koji predaje profa N. Hodamo pa se vozimo aerodromskom trakom da nam se ruke ne istegnu sasvim od tegljenja kufera. - Ajme... Oduuuljilo se ovo čekanje. - Čini mi se kao da već kilometrima hodamo... - Nešto ne valja.... 100% ne valja! - Vrag nikad ne spava! - Je li moguće? Avion DASH 8! - Je, eno ga, na uzletištu je... Ulazimo pokunjeni.... Avion kasni u polasku. Čeka se. Opet!!! Ne mogu se u trup uvući proklete skale, putnike aviona obavještava stjuardesa širokog osmijeha. - Kako može... - Blago njoj?! - Počelo je, znači… Putnici se pogledavaju bez glasa… Samo da izvučemo živu glavu, mislimo. Gore je sunčano, a dolje oblačno. Vide se samo mliječno-bijeli oblaci. Što vrijeme leta više odmiče, to oblaci postaju nekako zlokobno sivi i tmasti. - Dear passengers, fasten your seatbelts... - iz zvučnika sladunjavi glas one nasmiješene stjuardese obavještava nas da se vežemo jer slijećemo . Tupi udarac, kočenje i... pao je pljesak u putničkoj kabini, naravno, upućen kapetanu. Dobro je, živi smo. Laknulo nam je. U Beču smo. Vienna International Airport - Međunarodna zračna luka Beč, smještena je u Schwechatu, 18 km jugoistočno od središta Beča, Najveća je i najprometnija zračna luka u Austriji. - Idemo proslaviti. - Može! ;)) Našli smo kafić s velikim i prostranim odjeljkom za pušače! - Veliki cappuccino je stvarno velik i više je nalik biloj kavi moje babe - komentirao sam. Okruženi smo poslovnim ljudima. Imaju naše, hrvatske modne detalje – kravate! Turci razgovaraju glasnije od nas. Guštamo u cappuccinu. Možda smo ipak trebali uzeti tzv. Cappuccino Viennese: espresso, toplo mlijeko, tučeno vrhnje i kakao. NASTAVLJA SE ... ''Ujedinjeni bukureštanski dnevnici'' Nedjelja Ponedjeljak, 1. dio, 2. dio, 3. dio Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota |
| Ekonomska škola Šibenik |