Kazalište postoji od davnina, kao rezultat ljudske sklonosti pričanju priča. Nastalo je u antičkoj Grčkoj iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza. Od svog početka, kazalište je imalo mnoge oblike i inačice u kojima su se koristili: govor, geste,glazba, ples i spektakl, kombinirajući više različitih grana umjetnosti u jedan umjetnički oblik.

Prvi zapisi o praksi kazališta u Hrvata datiraju iz 11. stoljeća.u liturgijskim dramama. Usporedno s liturgijskom praksom javlja se i svjetovna koja je u svom početku povezana s putujućim glazbenicima i zabavljačima koji su kao pojedinci ili družine izvodili svoje vještine za crkvenih blagdana, krunidbi, na svadbama ili u pokladnim povorkama. Renesansno kazalište donosi i prva organizirana, autorska kazališna zbivanja u Dubrovniku i Hvaru te s tragovima kazališnih zbivanja u Korčuli i na đačkim, javnim predstavama u Zagrebu (na latinskom jeziku).

Renesansno kazalište nam  donosi procvat dramske literature. Neka od istaknuih imena:  Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Marin Držić, Hanibal Lucić, Martin Benetović i mnogi drugi. U renesansi se uvodi tipizirani scenografski sustav sa određenim aspektima za tragičnu, komičnu ili pastirsku prikazbu. Osnivaju se i mnoge amaterske kazališne družine.

Do 17. stoljeća, kazališne predstave se odvijaju po gotovo cijelom hrvatskom teritoriju, ali Dubrovnik je i dalje prvi. Pojavljuju se i nove kazališne vrste kao što su  melodrama i glazbena pastorala (Ivan Gundulić, Junije Palmotić) te trionfe i anonimne komedije sa vidljivim utjecajima komedije dell' arte. Glazba poprima sve veću ulogu, a u nekim predstavama se pojavljuje u tolikoj mjeri  da se gotovo može uporabiti termin opera.

Kazalište u 18. i 19. stoljeću 

Tiskaju se i prvi kazališni programi, a u kazališni se život uključujesve više gradova : Split, Trogir, Šibenik, Zadar, Senj, Rijeka, Karlovac..

U sjevernoj Hrvatskoj veći dio kazališnog života vezan je uz školska kazališta pojedinih svećeničkih redova u čemu su najaktivniji isusovci (Zagreb, Varaždin, Požega, Osijek, Rijeka), franjevci (Osijek, Slavonski Brod, Vukovar) i pavlini (Senj).

Jedna od prvih predstava koja je izrjekom izvedena na hrvatskome jeziku, bila je »Cyrus in solium vocatur«, 1766. godine.

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće događa se i procvat dramske produkcije na kajkavskom jeziku pri čemu je najznačajniji autor Tituš Brezovački čija se djela učestalo tiskaju i izvode.

Nakon 1834. godine, kazališni život u Hrvatskoj polako, ali sigurno postaje profesionaliziran. Usprkos svim političkim i materijalnim teškoćama, ono prestaje biti usmjereno isključivo regionalno već se pretvara u jednistveno, nacionalno glumište pri čemu najveće zasluge imaju tri velika imena: Dimitrije Demeter, August Šenoa i Stjepan Miletić.

Devetnaesto stoljeće obilježava i snažan utjecaj njemačkog kazališta što se očituje i u kazališnom nazivlju no i u stjecanju profesionalnih radnih navika te strukturi kazališne organizacije. Osim toga, mnogi naši glumci i kazališni djelatnici prva iskustva stječu gledajući gostovanja njemačkih kazališnih družina ili sami odlaze u Njemačku i Austriju učiti iz prve ruke.

U knjižnici Ekonomske škole Vukovar obilježen je Dan hrvatskog kazališta prigodnim plakatom.

Popis kazališta u Republici Hrvatskoj:

 http://www.min-kulture.hr/kazalistapopis.aspx

Izvori i više informacija: 

Povijest hrvatskog kazališta : http://hciti.hr/arhiva/kazaliste/nikbat.html

HNK Zagreb: http://www.hnk.hr/

HNK Osijek: http://www.hnk-osijek.hr/hnk/index.php

HNK Rijeka: http://hnk-zajc.hr/naslovnica/

HNK Zadar: http://www.hnk-zadar.hr/

HNK Split: http://www.hnk-split.hr/

HNK Šibenik: http://www.sibenik-tourism.hr/hr/hnk-sibenik

HNK Varaždin: http://www.hnkvz.hr/