Za početak kratko upoznavanje…

Prašume su vjerojatno najmanje istražen i najvrjedniji ekosistem na svijetu. Najčešće ih se definira kao prirodne šume razvijene bez značajnog čovjekova utjecaja. Postoji nekoliko vrsta prašuma: prašume umjerene i hladne zone, skandinavske prašume, europske prašume te najpoznatija vrsta prašume, tropske kišne šume.
Najrasprostranjenije su tropske prašume koje danas pokrivaju 6 % sveukupne Zemljine površine. Obuhvaćaju pojas Ekvatora, a nalazimo ih u Srednjoj i Južnoj Americi, Središnjoj Africi, dijelom na Madagaskaru, Indiji, diljem Jugoistočne Azije te na krajnjem sjeveru Australije. Karakterizira ih iznimno složena struktura, a raznolikost biljnog i životinjskog svijeta tu je veća nego bilo gdje na svijetu što potvrđuje podatak da na 10 000 m2 prašume raste 50 000 do 20 000 različitih vrsta drveća.
 
Temperature su tu uravnotežene tijekom cijele godine, a prosječna temperatura iznosi oko 25 °C. Godišnje padne barem 1 500 mm kiše koja pada gotovo svaki dan. Također, tropske prašume dijele se i na slojeve odnosno katove, i to zbog toga što na različitim visinama šumskog svoda, koji nerijetko doseže visinu i do 70 m, žive različite biljne i životinjske vrste.

Kako bismo razumjeli vrijednost prašuma potrebno je uočiti njihovu ulogu na Zemlji. One imaju veliki utjecaj na kišu jer neravna površina njihova drveća stvara zračne turbulencije koje povećavaju količinu vode koja hlapi iz šume.

Ona stvara oblake koji se prazne u obliku kiše. Ako šume nestane, padat će manje kiše, brže će se osušiti tlo, a temperatura zraka i tla će rasti. Također, zelene biljke i drveće procesom fotosinteze iz ugljikovog dioksida oslobađaju kisik u zrak. Zbog toga se tropske prašume nazivaju „pluća svijeta“. Tropske prašume su ujedno i dom nebrojenim biljnim i životinjskim vrstama.

Zbog svega navedenog očuvanje tropskih šuma od velike je važnosti. Njihovo uništavanje pridonosi problemu globalnog zagrijavanja. Isto tako ono znači opasnost i izumiranje za mnoge životinjske i biljne vrste. Svake minute u danu uništi se 40 000 m2 tropske prašume i to paljenjem, sječom ili čupanjem iz korijena zbog čega svaki dan izumire nekoliko biljnih i životinjskih vrsta.
Unatoč nestajanju prašuma podno Anda se još uvijek može naći iskonska prašuma koju je zapravo sačuvao teško prolazni gorski lanac koji se mora prijeći kako bi se došlo u tu veličanstvenu šumu.

Autor: Ljerka Čulina

Literatura
Goran Šafarek, U beskrajnom zelenilu prašume Amazone, Hrvatske šume, br. 81, Zagreb, 2003.
Theresa Greenway, Džungla, Zagreb, 1996.
Šumarska enciklopedija, drugo izdanje, Zagreb 1987.


tekst i foto preuzeti sa skole.hr