Smijeh se smatra nesvjesnom komunikacijom čiji je cilj održavati pozitivne socijalne interakcije. Kako bi saznali više, znanstvenici su u eksperimentu snimali  ljude kako se smiju dok se zabavljaju s društvom ili gledaju neke smiješne videomaterijale. Izabrali su one koji su povezani isključivo s pozitivnim emocijama te su ih raspodijelili u isječke gdje se ljudi smiju otvorenih usta i one gdje se smiju „sramežljivije", zatvorenih usta. Snimili su zvuk takvog smijeha koji je u sljedećem koraku istraživanja poslušalo 28 ljudi.

Sudionici istraživanja poslušali su zvukove te su najviše ocjene dodijelili onom zvuku iza kojeg se krije smijeh s otvorenim ustima. Takav smijeh im se najviše svidio jer ga smatraju spontanim i iskrenim. Zanimljivo je i da se ispitanicima više svidjelo žensko smijanje.

Ovo istraživanje potvrdilo je pretpostavku da još od djetinjstva glasan smijeh učimo povezivati s pozitivnim iskustvima, da bi nas ubrzo i sam zvuk takvog smijeha činio sretnijima. Nadalje, različite vrste smijeha izazivaju različite emocionalne reakcije pa se smatra kako smo naučili prepoznavati te varijacije koje nam pomažu u svakodnevnoj komunikaciji s drugim ljudima. Način smijanja koji nam se kod nekoga podsvjesno svidi ima pozitivan utjecaj na daljnju izgradnju međuljudskih odnosa.

Tako je ovo istraživanje dokazalo je smijeh osnovni alat socijalne interakcije. Smijeh je zastupljen u svim društvima, većinom prilikom interakcije s drugim ljudima jer se tada događa 30 puta češće nego kada smo sami.  „Iako razlikujemo tisuće jezika i narječja, svi pričamo istim jezikom smijeha", zaključuju znanstvenici.
 

Članak je prenesen s portala Bioteka.