Došašće ili advent (lat. "adventus" = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme priprave za blagdan Božića. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju  da prepoznaju Boga, koji dolazi u liku malenog djeteta podariti mir i blagostanje svakome tko u Njega vjeruje. Biti budan – to je smisao Adventa. Da budemo budni – to bi nam trebalo uspjeti u ovim danima. Mi trebamo biti kao vratari koji bdiju dok se domaćin ne vrati. Prema židovskom i starokršćanskom shvaćanju, oni koji ne spavaju su anđeli. Stoga se oni prema grčkom zovu "Ne spavajući" ili "Bdijući", naime "Stražari, čuvari". Oni stoga nose te oznake, jer su u službi svoga Gospodina i stoje uokolo Njegova prijestolja, da Ga hvale i da čuju Njegove naredbe, prije svega i uvijek da imaju samo Njega na oku. Isus zahtjeva od svojih učenica i učenika ništa manje nego jednakost i sličnost s anđelima. Prema prefaciji s anđelima pjevamo "Svet, svet, svet…" , Hosana Sinu Davidovu. 

U duhu takvoga ozračja učenici Ekonomske škole otputovali su na Advent u Budimpeštu u pratnji prof. Jelene Vinaj i moje malenkosti kako bi upoznali na koje načine se pripremaju Europljani na Kristov ponovni dolazak  te upoznati jezik i kulturnu baštinu nekad nam zajedničkoga naroda.

Posjetili smo: Citadelu, Budim, Peštu, Trg Heroja, Andrassy  bulevar, crkvu sv.Stjepana, Operu, Parlament, Vaci ulicu, poznatu slastičarnicu Gerbaud i trg Vörösmarty Ter., Kraljevski dvorac, Ribarsku utvrdu, Matijaševe crkve....
 
Svima poznati  budimpeštanski mostovi koji spajaju i isprepliću i hrvatsku povijest kao da nas pozivaju da u duhu tih mostova budemo zajedno budni i čekamo Krista. Puno edukacije, adventskog ozračja, istinske sreće i ljepote donijeli smo na povratku s našeg, nažalost, kratkog izleta. 
 
 
 
 
 
 
 

Mag. Teol. Sanja Matičić