2017-03-28 17:04:33

Osvrt na književno djelo inspiriran školskim panoom

Profesorica Aleksandra Jurić kao motivaciju za obradu književnih djela realizma, u učionicu hrvatskog jezika (a kasnije i školsko predvorje) postavila je pano o književnici Margaret Atwood i njenom romanu Sluškinjina priča. Time je željela potaknuti učenike da razmisle o položaju žene u građanskom društvu prije obrada književnih djela kroz koje se provlači ta tematika. Učenicu 3. C razreda pano je zainteresirao te je knjigu pročitala i napisala nam osvrt iste.

Nikolina Vuković (3.C) o romanu Sluškinjina priča Margaret Atwood:

Početak čitanja bio je nezanimljiv i naporan, jer je tema – mračan položaj žena u ​fiktivno vrijeme i na fiktivnom mjestu u SAD-u, za mene daleka. 

Što je moje čitanje odmicalo, postojala sam svjesnija aktualnosti problema zlostavljanih žena u našem društvu, posvuda po svijetu i svog straha da će krhkost ženskog položaja u braku, obitelji i društvu biti sve jače ugrožena. 

Početkom 21. stoljeća u SAD-u na vlast pučem dolazi hunta koja vlast temelji na religijskom konzervatizmu. Žene otpuštaju s posla i lišavaju pristupa novcu, dakle ugledu, moći i vlasti. Zabranjeni su pobačaji kao i bilo koja vrsta kontracepcije. Žene su potpuno podređene funkciji materinstva i isključivo o tome ovisi njihov društveni status. One su Supruge, Sluškinje, Marte ili Tetke. Supruge su žene uglednih funkcionara i uglavnom su neplodne. Zbog toga svakom Zapovjedniku vlast dodjeljuje Sluškinju. Sluškinje se regrutiraju od žena udatih drugi put ili onih koje žive u izvanbračnim zajednicama, jer su i drugi brak i izvanbračne veze proglašeni nezakonitima. "Odgajaju" ih u posebnim zavodima, a Tetke su njihove učiteljice i čuvarice. Zadatak im je da rađaju. Seksualni čin sveden je na bestrasni ritual kojem prisustvuju i supruge. Nakon poroda koji se, poput mise, odvija javno, dijete se oduzima majci i dalje se o njemu brine Supruga. Sluškinje za koje se utvrdi da su neplodne, postaju Marte, to jest kućne pomoćnice i kuharice. Kazne za neposluh su drastične... Kritičari nisu slučajno usporedili Sluškinjinu priču Margaret Atwood s Orwellovom 1984, ali ovaj put mračna je budućnost dana iz ženske perspektive: žena je narator, žene su glavna lica, a žene su i najveće žrtve režima. 

Što da vam kažem? Roman Sluškinjina priča na mene je ostavio snažan utisak. Iako se radi o događajima i situacijama koje su fikcija autorice sve to vrlo brzo i lako izgleda kao da će postati naša realnost. Primarni osjećaj koji se čitanjem probudio u meni bio je i ostao strah. Trenutna situacija u Hrvatskoj i svijetu sve više vodi stvaranju država sličnoj onoj iz romana. Nezainteresiranost ljudi na vlasti (ah, koje smo mi izabrali!) za socijalne probleme, needukacija mladih tijekom obrazovanja o ravnopravnosti spolova, nepromišljene konzervativne odluke i uporno izbjegavanje donošenja zakonskih mjera i kazni za nasilnike i zlostavljače žene i djece, vraća Hrvatsku unazad. Svevremenska je tema romana zlostavljanje žena, a ta svevremenost treba nam uliti strah u kosti. Tako je moja spoznaja što sam žena izvor više straha nego ponosa. Brutalnost fabule, hiperrealnost motiva i izrazito spori način pisanja kod čitatelja pojačavaju nelagodu i strah. Čitamo i o međusobnom odnosu žena koji je okrutan, ponižavajući. Nekada ni muškarci ne bi radili takve stvari ženama.  

Žene su danas u obitelji, na radnom mjestu podcijenjene na različite načine, zlostavljane i zanemarene, a društvo ne čini ništa da to promijeni. Znakovito je i zaprepašćujuće, meni nelogično da žrtve zlostavljanja i same kasnije postaju zlostavljači. Grijeh je to obrazovnog i odgojnog sustava od vrtića do mature, državnog aparata. Trebalo bi nas više poticati na čitanje romana sa obiteljskom problematikom, dnevnog tiska, uopće poticati nas da se napokon uključimo i promijenimo krajnje opasne procese kojima smo svjedoci svakodnevno.    

Prof. Jurić A. poručuje: 

Ne trebate biti skromni ako gajite interese kao Nikolina Vuković iz 3.c  

Nikolina: 2016. godine uključujem se na osnovi preporuke sestrične u rad Mostar Summer Youth Programa. Cilj programa je učvrstiti suživot mladih u toj regiji bez obzira na njihovu vjeroispovijest, politički stav i nacionalnost. Osim lokalne mladeži ljetna škola otvorena je i za „strane“ učenike, bilo je tu Španjolaca, Portugalaca, mladih iz Amerike i susjednih lokalnih država. Nadala sam se samo kvalitetnoj trotjednoj zabavi preko uobičajeno dosadnih ljetnih praznika, no već prvi tjedan počeo je izuzetno zanimljiv rad i aktivnosti koje su mi omogućile upoznavanje različitih kultura i njihovih životnih stajališta, navika, sudjelovala sam u više simuliranih situacija, radionica…  

Najviše me se dojmio rad organizacija koje se bave problemom ženskih i dječjih prava. Uočavala sam površno i prije neravnopravnu i često nepravedan položaj žena u ovom našem sve konzervativnijem društvu, ali ovaj program mi je „otvorio oči“, stvorio u meni kritičko mišljenje i ukazao na odlike i „praksu“ zlostavljanja žena i djece u partnerskim odnosima, obitelji, na radnom mjestu… posvuda. 

Nekoliko dana provela sam volontirajući u „Egipatskom selu“ u okolici Mostara, svojevrsnom azilu, utočištu i „kući spasa“ za zlostavljane žene i djecu. Slušajući njihova svjedočanstva o patnjama fizičkim, psihičkim i emocionalnim koje su proživjeli tijekom zlostavljanja koje se nekada broji i desetljećima, ostala sam  zaprepaštena. 

Svojim trudim i aktivnostima zaslužila sam mjesto koordinatora za cijeli program MSYP-a koji je organizirao radionice sa tematikom kršenja ženskih prava, kvalitetnog odgoja i obrazovanja djece siročadi, upoznavanje sa aktivnostima organizacija Naša djeca i Žene Balkana.  

Ostala sam nekoliko dana nakon završetka ljetnog programa i uključila se u rad Parlamenta mladih koji je zapravo simulacija pravog Parlamenta, iznosila su se mišljenja o trenutnim političkim i društvenim događajima u zemljama iz kojih sudionici dolaze – npr. bilo je to doba rasada vlade premijera Oreškovića.  

Kopenhagen je malo dalje od Mostara, što me nije spriječilo u svom naumu. Naime, sličan program MSYP-u održava se i u Danskoj. Cijelo iskustvo koje sam stekla tijekom boravka u Mostaru probudilo je u meni želju za traženjem različitih programa za mlade. Pronašla sam Copenhagen Summer School na koju sam se uz odobrenje roditelja prijavila. Aplikacija se sastojala od motivacijskog pisama, životopisa i intervjua putem Skypea. U eliminacijama sam dospjela do zadnjeg kruga, no trajanje ljetnog kampa u Kopenhagenu održava se u isto vrijeme kada i maturalno putovanje pa sam zbog toga odustala. Copenhagen Summer School održava se svakog ljeta u trajanju od dva tjedna. Smještaj i prehrana su osigurani u okviru jednog od studentskih domova. Postoji mogućnost dobivanja stipendije investitora ljetne škole u iznosu oko 500€ što pokriva troškove boravka u ljetnoj školi. Treba napisati detaljno i kvalitetno motivacijsko pismo i zadovoljiti na intervjuu.  

 


Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski brod