Seminar se održavao u Kerschensteiner Kolleg-u koji je u sklopu zgrade Deutsches Museum-a, tako da smo, u stvari, cijelo vrijeme boravili u muzeju.

Cilj seminara je bio pomoći nastavnicima osuvremeniti nastavu, motivirati učenike za prirodne znanosti, te ih naučiti razmišljati na znanstveni način uz korištenje muzejskih eksponata.

Na seminaru su sudjelovali nastavnici i muzejski radnici iz različitih zemalja, tako da smo mogli razgovarati i izmjenjivati iskustva.Službeni jezik seminara je bio engleski. Sudionici su bili sa Cipra, iz Francuske,Grčke, Italije, Mađarske, Njemačke, Rumunjske, Škotske, Španjolske i moja malenkost iz Hrvatske.

Da bi se nastava mogla održati u muzejskom prostoru, prije svega smo se morali upoznati s načinom rada muzeja. Upućeni smo kako koristiti muzejske eksponate, surađivati s muzejskim radnicima itd. Naglašeno je kako nije dovoljno samo dovesti učenike u muzej, već je potrebno napraviti određene predradnje prije posjeta muzeju, kao i svrhoviti razgovor nakon posjeta. Posebno interesantne su bile muzejske radionice u kojima se obnavljaju eksponati, prave modeli te osmišljavaju i izrađuju izložbeni primjerci koje posjetitelji mogu dodirivati, proučavati na kojem principu rade itd. Tako smo imali čast vidjeti, čak i sjediti u autu izrađenom nano-tehnologijom koji je tek slijedeći tjedan trebao biti izložen i predstavljen u muzeju.

Na seminaru smo imali i konkretne radionice. Naprimjer, izrađivali smo pinhole camera-u, isprobali njezin rad, te posjetili muzejski prostor gdje su izloženi fotoaparati, kamere i optičke leće. Nakon toga smo dalje mogli raspravljati o ostalim dijelovima fotoaparata i diskutirati koji se sve zakoni fizikalne i geometrijske optike tu primjenjuju. Takva radionica je imala pozitivan odjek među sudionicima jer smo na konkretnom primjeru mogli osmisliti nastavni sat, povezati fiziku i fizikalne zakonitosti s praktičnim primjerima iz svakodnevnog života, te otvoriti nove teme za razgovor.

Također smo imali i projekte koje smo radili u grupama. Cilj tih projekata je bio naučiti kako napraviti dobru predpripremu za neku nastavnu jedinicu, zainteresirati učenike za prirodne znanosti, potaknuti ih na razmišljanje i povezivanje sa svakodnevnim primjerima iz života, iskoristiti postojeća povijesna otkrića za stvaranje novih inovacija, te objediniti znanja iz prirodnih znanosti.

Pritom je, naravno važno, voditi računa o kojoj dobnoj skupini učenika je riječ pri osmišljavanju nastavnog sata ili određenog projekta, nastojati se uklopiti u njihov način razmišljanja, dobro poslušati njihove ideje, jer se njihov način razmišljanja razlikuje od našeg. Potrebno je učenike usmjeravati u razmišljanjima. I kriva razmišljanja su također dobra za nastavu, jer možemo razviti diskusiju zašto je nečija tvrdnja dobra, a nečija loša. To je u stvari  problemska nastava, koja se u našoj Školi nastoji provoditi već duže vrijeme.

Pri prezentaciji naših škola, sudionici su ostali začuđeni što je naša Škola daleko odmakla u inovativnim metodama kojima se služi, te u međunarodnim projektima u kojima sudjelujemo, što mi je bilo posebno drago. Naime, nisu očekivali da jedna tako mala zemlja polaže toliko na obrazovanje i razvija nove metode obrazovanja. Naime, možemo biti ponosni, što naša zemlja, a posebno naša Škola prati sustave obrazovanja Europske unije, a u nekim segmentima je i naprednija.

Usavršavanje u Deutsches Muzeumu je bilo vrlo interesantno, no osim što smo puno radili imali smo i malo slobodnog vremena za razgledavanje grada, njegovih kulturnih znamenitosti i kulture življenja stanovnika tog dijela Njemačke.

Svima bih preporučila da se jave na takve međunarodne projekte, jer se zaista može puno toga naučiti, upoznati nove ljude, njihove kulture i nakon seminara komunicirati i razmjenjivati iskustva s njima.

Novih ideja i savjeta nikada previše.

                                                                 Dubravka Habazin