Cilj je osmisliti nekoliko različitih projekata, a ideje trebaju biti iz različitih  skupina. Što zanimljivija, prihvatljivija ideja tim bolje. Organizatori su početak zamislili na vrlo neobičan način: Po dolasku u hotel Flora svatko je dobio po jednu omotnicu s papirićem unutra, a koji možemo pogledati tek nakon večere. Papirići su bili u bojama. Svatko je dobio samo jedan. Zadatak je bio da se pronađu sudionici s papirićima iste boje. Vrlo zanimljivo. Svi smo bili u iščekivanju. Kad se završilo spajanje istih boja, sudionika iz različitih zemalja ,nastao je pravi žamor:  Uslijedila  je međusobna  razmjena pitanja o svemu i svačemu. Svatko na svome jeziku. Super. Slijedi slagalica. Na papirima je napisana dobrodošlica na jezicima  zemalja svaih predstavnika. Izvrstan način upoznavanja. Uslijedilo je isticanje plakata . Slijedi nova igra, ovoga puta puno ozbiljnija. Dobili smo popis svih sudionika s njihovim osnovnim podacima. Zadatak je pregledati plakate i tražiti one za koje smatramo da bismo na najbolji način osmislili zajednički projekt. Vrlo uzbudljivo. Prava potjera za budućim suradnicima, partnerima. Nastavak slijedi ujutro 14. travnja.

Što će se događati?

Puno toga.

Neki su došli s već ranije pripremljenim projektima: http://www.pozaskolu.sk/.  Drugi, među kojima smo i mi, smo se dogovorili za  teme koje cemo obrađivati. Jedni će se baviti suvremenim južnoslavenskim jezicima, (češki, slovački slovenski, poljski i hrvatski). Uočavat će  sličnosti i različitosti. Tijekom vremena će istraživati sve te jezike kako bi ih na najbolji način razumjeli. Druga skupina će se baviti temom slavenskih legendi. Poseban osvrt na pisce, pjesnike koji su stvarali na tu temu: Vladimir Nazor, na primjer.

Skupina kojoj ja pripadam  pokušat će se baviti južnoslavenskim književnostima. Nastojat ćemo potaknuti učenike i učitelje da se konkretnije pozabave tom literaturom. Nije nam teško bilo zaključiti da međusobnih povezanosti na tom planu gotovo i nema. Jedina povezanost su politička gibanja. Poznato nam je da se na taj način,  gotovo uvijek, stvara negativan naboj.  Cilj nam je razvijati suradnju kojom će se poticati učenike i učitelje na nešto drukčiji razvoj komunikacija. Mislim da ne treba ni naglašavati da je taj pristup viseštruko  koristan. Kolegica iz Slovenije je prepoznala tu ideju kao korisnim izazovom za sve.

Nakon prvoga svibnja pa do kraja nastavne godine ćemo učenicima naših triju škola govoriti o tome kako bi, međusobno, stupili u kontakt. U početku očekujemo samo međusobno upoznavanje. Nećemo ih, na tom planu, sputavati. Neka se upoznaju. Razgovori će ih, nadamo se, odvesti u pravome smjeru. Kasnije ćemo ih, konkretnije, usmjeravati, motivirati ih  da razgovaraju i o jeziku i književnosti. Neka to, za početak , bude manje zahtjevno. Svakako da mogu, čak je i poželjno, odstupati od postojećih  školskih programa.

Želim istaknuti da smo s učenicima već  razgovarali. Zainteresirani su. Nadam se da interes, tijekom vremena, neće nestati. Zajedničkim idejama ćemo pokušati projekt dovesti bar do dobrog pokušaja, a ako nekomu to,  u budućnosti, bude poticaj mi ćemo biti zadovoljni.

 Na samom  ću kraju spomenuti vrlo bitan detalj. Prije samog početka, običaj je, na poseban način predstaviti zemlju i grad iz kojeg dolazimo.

Zahvaljujući preporuci kolegica i kolega iz naše, Elektrotehničke škole, predstavnici naše skupine su se potrudili i izložili niz različitosti  karakterističnih za podneblje iz kojeg dolazimo. Bio je to pravi potez. Sve što smo izložili za sve druge je bio poseban doživljaj.

Ostale slike sa seminara dostupne su ::ovdje::