MARKO ALBANEZI
(2005. - 2022.)

Utrni, majko, svjetla
stadoše ponoćni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolesni sati.

Usnut ću tako s osmjehom
ko miris jesenjih ruža....
Poljubca tvoj je najslađi,
i Ljubav je tvoja najduža.

Bolna je i tužna istina.
Volimo te!