Putovanje u Vukovar pred Veliki ili Sveti tjedan, kada kršćani slave najveće tajne kršćanstva, simbolično je povezalo žrtvu Vukovara s Isusovom mukom, smrću, pokopom i uskrsnućem. Otputovati na dalek put na kojem se obilaze groblja i grobovi te priča o muci i žrtvama, mnogima se moglo učiniti napornim i mučnim. Vukovarska kalvarija se pokazala temom za koju su srednjoškolci zreli. Mladost je vrijeme kada se mijenjamo nabolje i ne mirimo sa zlom koje nas može nadjačati. Naš put u Vukovar se pretvorio u križni put. Križevi su nas pratili cijelim putem. Križ na ušću Vuke u Dunav, devetsto trideset i osam bijelih križeva na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i mnogi drugi križevi putem, svjedočili su o snazi i boli, o ljubavi i hrabrosti, o ljudskom dostojanstvu i pobjedi života. Priču o tragediji jednog grada, žrtvama, herojima, prkosu i ponosu, učenici su upoznali na mjestima u gradu Vukovaru koja nose sjećanje na Domovinski rat. Posjetili smo mjesta sjećanja - Vukovarsku bolnicu 1991.g., Spomen dom Ovčaru, Masovnu grobnicu Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Križ na ušću Vuke u Dunav te Spomen-park Dudik u znak sjećanja na žrtve NOB-a iz Drugog svjetskog rata. Memorijalna mjesta svjedoče o potresnoj istini o borbi dobra i zla. Vukovarska bolnica 1991. svjedoči o humanosti i brizi za svakog ranjenika. Posebno je emotivan bio susret s dr. Vesnom Bosanac, ravnateljicom vukovarske bolnice u najtežim ratnim trenucima grada Vukovara koja je postala je simbolom herojstva, građanske hrabrosti i humanosti.

U masovnoj grobnici na Ovčari, svetom mjestu Hrvatske, zaustavljen je 261 život. Memorijalno groblja žrtava iz Domovinskog rata najveća je masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Spomen-park Dudik posvećen je žrtvama Drugog svjetskog rata – posmrtni ostaci 384 pripadnika NOP-a i civila sahranjeni su u Kosturnicu sa spomenikom žrtavama Dudika svjedočeći da su najživlji prostori Vukovara ustvari prostori duha. Njih, sagrađene od sjećanja, uspomena i neizbrisivih vrijednosti, može porušiti samo streljivo zaborava. Impresivan Križ na ušću Vuke u Dunav te povijesni stihovi Frana Krste Frankopana „Navik on živi ki zgine pošteno“ govore o kalvariji Vukovara. Vukovar je prihvatio svoj križ kako bi otkupio Hrvatsku od zla za slobodu. Vukovarska je žrtva bezvremenska i univerzalna. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na memorijalnim mjestima odali smo počast svim žrtvama Vukovara s porukom da će znamen istine i pobjede Vukovara zauvijek živjeti u nama. Putovanje učenika Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir u Vukovar, ostvareno je u suradnji s Udrugom antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka i Udrugom HVIDRA Krk u okviru terenske nastave iz povijesti Putujem i učim na mjesta stradanja 20. stoljeća. 
S učenicima se u Vukovar uputio i Veljko Kosić - Krki, Krčanin koji je 1991. branio Vukovar te upoznao učenike s bitkom za Vukovar i osobno svjedočio o Domovinskom ratu.
Ciljevi putovanja su bili: upoznavanje učenika sa značenjem bitke za Vukovar te njene važnosti u Domovinskom ratu, odavanje počasti svim sudionicima Domovinskoga rata, posebice obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode, upoznavanje s Osijekom – nepokorenim gradom, razvijanje domoljublja, suosjećanje sa žrtvama rata, upoznavanje s ljepotama Vukovara, ali i razaranjima tijekom rata te upoznavanje Hrvatske – Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Programom je realiziran i posjet Đakovu i Osijeku (Tvrđa, Trg Ante Starčevića, osječka konkatedrala). Projekt Putujem i učim u potpunosti je ispunio predviđene ciljeve putovanja u Vukovar - mjesto posebnog pijeteta te se suradnja s Udrugama pokazala kao hvalevrijedan primjer dobre prakse na nivou cijele Hrvatske.

Učenici o putovanju:

Osvrt na izlet u Vukovar
Od djetinjstva slušamo o Gradu Heroju, gradu koji se žrtvovao za slobodu Hrvatske. Sam posjet Vukovaru ipak u nama budi potpuno drugačije i iskrenije osjećaje. Obilazeći grad osjećali smo se bliže žrtvama Domovinskog rata i svima onima koji su mjesecima mukotrpno činili sve u svojoj moći ne bi li im pomogli i priveli taj strašan događaj kraju. Umjesto broja žrtava navedenih u školskim udžbenicima, osjetili smo sjetu koju pobuđuju tužna lica pojedinaca, rupe davno ispaljenih metaka u zidovima domova obitelji poginulih i ceste na kojima se i danas osjeća težina koraka naoružanih vojnika. Vukovar nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim. On je u svima nama probudio osjećaje izuzetnog domoljublja i ponosa. Grobovi, Ovčara, bolnica i vodotoranj na nas su ostavili snažan dojam. Stanovnici Vukovara unatoč svemu proživljenom i dalje zrače toplinom i ljubavlju te su nas rado primili i ugostili. Za nas je Vukovar možda samo povijesna destinacija ili simbol stradavanja svih Hrvata, ali za njih on je mnogo više. On je njihov dom. U njemu je sadržana njihova prošlost, skriveno djetinjstvo, ali i nada za bolju budućnost grada i njih samih. Nažalost, u gradu se još i danas osjeća strah i patnja pretrpljenih događaja uklesanih u još uvijek urušenim građevinama, siromaštvu i nacionalnoj segregaciji među tamošnjim stanovnicima. Ipak, vjerujemo da za grad s takvom slavnom prošlošću još nije kasno da se ponovno uzdigne. Nakon toliko pretrpljenih udaraca, on još uvijek ponosno stoji i simbolizira slobodu. Mi mladi, učenici 4.G, iskazujemo nadu da se ovako nešto više nikada neće ponoviti i da vaše žrtve nisu bile uzaludne. Također se zahvaljujemo svima koji su braneći Grad branili nas i cijelu Hrvatsku.

                Gloria Olić, Korina Hrabrić u ime 4. razreda opće gimnazije

Posjet Vukovaru je jedan od vrlo ozbiljnih i osjećajnih trenutaka za mene. Naš izlet bio je prožet mnogim aktivnostima u gradu Đakovu, Osijeku i Vukovaru, ali najviše smo se zadržali u Vukovaru. S nama bili su i neki od hrvatskih dragovoljaca i branitelja te članovi Udruge antifašista koji su svojim prisutstvom pridonijeli bolji i plemenitiji doživljaj na tragediju koju je pretrpio Vukovar. Svojim svjedočanstvima približili su nam događaje te u nama probudili osjećaj poštovanja i ponosa zbog ljudi koji su dali svoje živote braneći našu zemlju. Mislim da je ovakvo putovanje uvijek teško i tužno onima koji su na bilo koji način sudjelovali u obrani Vukovara. Posjet Memorijalnom groblju, Ovčari, masovnoj grobnici Dudik, bolnici i drugim mjestimastradanja, doživio sam duboko i osjetio da je sve to još uvijek jako svježe te da strahote koje su se tamo događale imale jako velik utjecaj na cijelu domovinu. Moj doživljaj svega toga je vrlo sjetan, tugaljiv i pustošan. Danas su ulice Vukovara prazne i puste te sam imao osjećaj kao da sam došao u grad duhova. Strahote koje su se događale tamo izvan su svake zdrave pameti, ali, nažalost, prošlost ne možemo mijenjati. Na kraju bih želio zahvaliti organizatorima putovanja što su nam približili Vukovar i proširili nam znanje o svemu što se dogodilo. Prošlost je gorka, ali u nezaboravu moramo se okrenuti budućnosti i vremenom polako oprostiti. Hvala. 
                    Denis Gospavić, 4. razred hotelijersko-turističkog tehničara

                                                             Fotografije: Darko Fanuko, prof.