Potječe iz siromašne obitelji koja ga ipak uspijeva školovati. Tako je krenuo u gimnaziju, ali završio je samo dva razreda. Naime, tada mu je umro otac, a pošto je obitelj bila jako siromašna, morao se zaposliti. Cijeli svoj kratki život proveo je zarađujući za život kao činovnik.

Kratko vrijeme proveo je u vojsci, ali pošto je bio krhkog zdravlja, ubrzo se vraća u Zagreb gdje je nastavio službu.

1910. godine vratio se u rodne Vinkovce već jako bolestan. Već je par godina bio bolovao od tuberkuloze, a želja mu je bila da kraj svog života dočeka u svom rodnom kraju. Vinkovci su mu bili izvor inspiracija, kako stvaralačkih, tako i životnih. Krajem 1910. godine je umro i to samo s dvadeset i pet godina.

Već u njegovim prvim napisanim riječima, koji su bili stihovi, možemo vidjeti da se radilo o velikom talentu. Iako oni nisu imali dubinu niti su bili stilski dotjerani, bili su prepuni mladenačkog optimizma i volje za životom.

Kozarac je poznavatelj slavonskih ljudi i običaja pa su njegova djela prepuna opisa običnog čovjeka iz toga kraja i to često s velikom kritičnošću, krajolika i pejzaža, ali i slavonskih žena.

Njegovo najuspješnije djelo roman je "Đuka Begović". U njemu je došao do izražaja sav njegov talent pa se s pravom ovo djelo ubraja u najuspješnija djela hrvatske književnosti.