"Petak, 18. prosinaca, zadnji sat vjeronauka pred Božić u 4B razredu: razgovaramo o Božjoj prisutnosti u bližnjima. Kao poticaj za razmišljanje u ove predblagdanske i blagdanske dane navela sam djevojku Ana Mariju koja boluje od cerebralne paralize, u kolicima je i ovisi o pomoći drugih. Sada živi u Caritasovu domu „Sv. Vinko Paulski“ u Oborovu.

    Njezina potresna životna  priča se može pročitati na Internetu. Zbog teške obiteljske situacije nema podršku svoje obitelji ni rodbine. Čula sam da već neko vrijeme želi od svojeg džeparca (100,00 kn mjesečno za osobne potrebe) uštedjeti za televizor kako bi ga mogla imati i gledati u svojoj sobi, posebno kad je bolesna. To joj ne uspijeva jer se uvijek nađu neke hitnije potrebe.

      Znala sam da su učenici prije par dana skupljali novac za Caritas i Crveni križ pa im nisam predlagala skupljanje novca, već sam ih htjela potaknuti na razmišljanje o mogućnostima pomaganja i podrške bližnjima, konkretno Ana Mariji.

      I tada se dogodilo nešto prekrasno, u razredu je nastao žamor i čula sam pitanje, prijedlog: „Pa zašto mi ne bismo skupili novac za televizor? Odreknemo se jednog pića… Potaknut ćemo i druge učenike.“  

      Akcija je počela. U ponedjeljak smo obavijestili skoro sve  razrede u školi i većina učenika je pozitivno reagirala, željeli su sudjelovati u akciji. Poslije nastave otišla sam u trgovinu i naručila televizor (cijena 1500,00 kn). Do utorka smo skupili oko tisuću kuna. Naručila sam i zidni nosač. Dobili smo poseban popust i donaciju dostave pa je sve zajedno trebalo platiti 1520,00 kn. U drugoj trgovini su nam darovali kućnu antenu za TV i novčani prilog (mama jedne učenice koja je znala za akciju). U srijedu smo u školi skupili još 460,00kn (sudjelovali su i neki nastavnici koji su čuli za akciju). U akciju su se  uključile i osobe iz župne zajednice, pa smo na kraju mogli kupiti slastice i voće za sve korisnike doma u Oborovu ( 70-tak osoba). Obitelj Račić nam je darovala prijevoz kombijem do Oborova pa je u srijedu poslije nastave ekipa krenula u Oborovu: vozačica Ana R., Brenda K.(„najglasnija“ sudionica akcije), Mateja B., Dorotea M., Antonijo D. i s. Ivanka. Putem nam se pridružila i Paula R.

    Ana Marija nas je dočekala na ulazu u „svom Ferrariju“ (invalidskim kolicima), nakon pozdravljanja s njom  i drugim  prisutnim korisnicima doma, otišli smo u njezinu sobu. Televizor je bio iznenađenje. Pričala nam je o sebi, svojoj životnoj borbi, svojim željama i planovima. Raduje se životu, a najviše se veseli osnivanju stambene zajednice za mlade ljude s invaliditetom koji nemaju odgovarajući smještaj u vlastitoj ili udomiteljskoj obitelji, kako ne bi morali živjeti u staračkim domovima. Ima namjeru pisati i knjigu. Zrači optimizmom. Ovdje u Domu je sretna, zadovoljna s radom djelatnika,  konačno se osjeća kao osoba.

   Na povratku smo izmjenjivali dojmove susreta s Ana Marijom. Obogatila nas je i ohrabrila  svojom hrabrošću i odvažnošću u borbi sa životnim teškoćama. Ne kuka nad sobom, već se raduje da može sudjelovati u ostvarivanju pozitivnih ideja i pothvata. Želimo joj puno uspjeha i podrške plemenitih ljudi.

    Na kraju hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ostvarivanju ove „akcije“. Samo mogu posvjedočiti da sam doživjela na tih, ali snažan način Božju prisutnost u dobroti svakoga od vas, kao i u čudesnom događanju pojedinih susreta s osobama koje su pomogle u ostvarenju. Sve je izgledalo kao slučajno, ali ništa nije bilo slučajno.  Hvala za sudjelovanje srcem, jer samo se srcem dobro vidi. Neka nas sve prati Božji blagoslov da uvijek otvorena srca susrećemo jedni druge i da budemo blagoslov jedni drugima."

                                                                               s. Ivanka, vjeroučiteljica