Kornelija Juričić:

Spomenik nije još jedan ''klišej.'' Također je jednostavan i na vrlo dobar način iskazuje ono što se dogodilo. ..uvećava Kostajnicu i rijeku Unu te ostavlja dojam povećala. Jutro našeg odlaska bilo je sunčano i vedro te se jasno vidjela cijela kostajnička panorama što je naše iskustvo s ovim spomen-obilježjem učinilo još boljim.

Maharana Čičić:

..I sama pomisao na odlazak na Čukur učinila me sretnom, jer smo napokon izašli iz učionice… Ulazeći u prostor skulpture, koračajući puteljkom godina Gordana Lederera shvatila sam da one obilježavaju život i na kraju smrt. Bolna je činjenica da, za nekoliko generacija, naš život nikomeništa  neće značiti. Možda će i Zemlja jednom stati. Zvijezde umiru polako, a ljudska srca?! Sve ima svoj kraj. Umiremo li zaista,kada nam srce prestane kucati ili kada nas živi zaborave…

Petra Pavlović:

Gordan gledao svijet kroz fotoaparat i u tom trenutku kad je kamera pala i kad je staklo propucano, taj njegov svijet više nije bio isti. Postao je slomljen kao i on. ..vrijeme kao da je stalo, ali zapravo izvan fotoaparata, oko njega, sve je bilo isto. Trava je i dalje rasla, cvjetovi su i dalje mirisali, a ptice su i dalje letjele, samo njega više nije bilo. I onda se pitamo: Što smo mi zapravo prema ovom svijetu?!

 Nediljko Nedić :

…Spomenik je vrlo važan zbog civilnih žrtava,kojih je bilo previše, a   istina kao takva treba biti razotkrivena. Ovaj je spomenik upravo podignut u čast civilu, reporteru, odnosno najvećoj "istini" svakog rata. On na minimalistički način prikazuje život i završetak jednog hrabrog i strastvenog snimatelja i fotografa koji je svoj posao vrijedno obavljao  za vrijeme rata i agresije na njegov narod, čak i na  prvim linijama …

priredila:

Ana Rizmaul, prof.