Džore Držić pisao je pjesme kojima je ostvario izraz na kojima se kasnije temeljio hrvatski književni jezik. U njima se vidi jasan utjecaj humanizma, spiritualnosti koja se nadovezuje na ljubavnu tematiku pjesama. Njima je Držić napustio stroge forme, poput soneta i time pjesme formom približio pučkim pjesmama. Njegova najpoznatija zbirka je "Pjesni ljuvene", izrazito popularna u Dubrovniku u 15. stoljeću. Pjesme te zbirke pamtile su se i prenosile s koljena na koljeno generacijama nakon Držićeve smrti.

Ali osim u pjesmama, Džore Držić iznimno je važan i po svom dramskom djelovanju. 60-ih godina 20. stoljeća pronađen je Džorin rukopis iz 15. stoljeća koji je bio pastirska ekloga nazvana "Radmio i Ljubmir". Bilo je to prvo hrvatsko dramsko djelo svjetovnog karaktera i zato se Džore Držić smatra začetnikom moderne hrvatske drame.

Džore Držić umro je 1501. godine u Dubrovniku.