Iznimno paničarenje i stres prije puta smo doživjeli Marijeta, Lara i ja. Ne znajući što očekivati stigli smo u grad sjeverno od Londona, Peterborough. Smjestio sam se u udomiteljsku obitelj kod koje sam živio punih tjedan dana, njihovim tempom i na njihov način te su mi pružili sve potrebno da se osjećam prihvaćeno. Naravno putovali smo u Burghley House u Stamfordu, Old Hunstanton na obali Sjevernog mora, Sandringham House gdje kraljica provodi Božić te u London gdje smo proveli 45 minuta promatrajući isti grad iz London Eye-a, ali srcu najdraže bilo je upoznavanje učenika i stvaranje nezaboravnih prijateljstava. Kroz razgovor smo primjetili mnogobrojne razlike u obrazovnom sustavu i način na koji pristupamo gradivu. Količina discipline i rada koju njihov obrazovni sustav zahtjeva je neočekivana te ne ispune li potrebno imaju posljedice. Zahvalan sam što sam proživio nešto što rijetko može, a najviše ljudima koji su ovo iskustvo učinili nezaboravnim.

Anto Brandić, 3.B

Na ovoj mobilnosti učenika bili smo smješteni u gradu nešto manje od sto kilometara sjeverno udaljen od Londona. Putovali smo avionom i bili smo smješteni u obiteljima domaćina. Ja sam bila u jednoj poljskoj obitelji Sudoł.
Vodili su nas na divna mjesta poput Burghley Housea, Sandringhama, Hunstantona i Londona, a naši domaćini su nam pokazali Peterborough. 
Najteže mi je bilo naviknuti se da im je volan na desnoj strani i da voze obrnuto od nas. Uz to jedu neslanu hranu (bez vegete) i ne šećere kavu. Porcije jela su ogromne također i kave. Ljudi su uglavnom jako pristojni i svidio mi se njihov smisao za humor. Neki ima čudan naglasak i prebrzo pričaju da bi ih se iz prve moglo razumijeti.
U četvrti gdje sam ja bila uglavnom su doseljenici iz Azije (Pakistan). Bilo mi je čudno vidjeti tako puno žena zamotanih u hidžab. No nisam imala nikakvih neugodnosti po tom pitanju.
Tijekom ovog putovanja stekla sam puno novih trajnih prijateljstava i obnovila neka stara. Žao mi je što smo ostali tako kratko, voljela bih da smo bar još jedan tjedan bili tamo. Sviđa mi se njih mentalitet i način života. Sve u svemu odlično iskustvo koje nikada neću zaboraviti.

Lara Juranović, 3.A

Zahvaljujući sudjelovanjem u aktivnostima "Erasmus+" projekta, dobila sam priliku za mobilnost u Veliku Britaniju koja je ujedno i partner projekta.

Moje najbolje iskustvo ikad započelo je 16.6.2019.god. odlaskom u grad Peterborough, Engleska. Samo putovanje iz jedne zračne luke u drugu nosilo je puno pozitivnog straha i nestrpljenja jer nisam znala što me uistinu čeka tamo gdje odlazim. Odmah po dolasku, ugodno me ugostila obitelj kod koje sam stanovala cijeli tjedan. Pružili su mi sve što mi je bilo potrebno, a najviše dobar osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti. Sljedeći dan čekalo nas je upoznavanje i uvod u tjedne aktivnosti u školi, nakon čega smo posjetili Sculpture park u Burghley House-u, Stamford. Izlet je jako pridonio međusobnim upoznavanjima učenika. Utorak smo proveli u Londonu, glavnom gradu Engleske. Najveće iznenađenje bio je odlazak na London Eye, panoramski vrtuljak iz kojeg se vidi cijeli centar glavnoga grada. Naučila sam puno o znamenitostima grada koje prije nisam ni poznavala. Srijedu smo proveli družeći se u školi i pripremanjem za talent show koji je bio predviđen isti dan. Bilo je vrlo zabavno, jedni druge smo učili plesati tradicionalne plesove, pjevali, svirali i glumili. Nakon završetka showa, uručene su nam potvrde o sudjelovanju na mobilnosti što nas je sve učinilo ponosnima. U četvrtak smo posjetili Sandringham House - mjesto na kojem engleska kraljica provodi blagdane i zimske praznike te Old Hunstanton, obalu Sjevernog mora. Petak smo posvetili završnom zajedničkom druženju. Jako sam sretna zbog prilike koju sam dobila, moja očekivanja su i više nego zadovoljena. Bilo je vrlo iznenađujuće doživjeti takav način života, skroz suprotan onome koji živim. Sustav obrazovanja me oduševio, voljela bih da se u našim školama uvedu promjene po uzoru na njih. Učenici su vrlo disciplinirani i poštuju sva pravila, jer u suprotnom snose posljedice. Upoznala sam mnogo ljudi koji su mi prije svega pomogli da se riješim straha i oslobodim u komunikaciji na stranom jeziku. Stekli smo prijateljstva za godine i nadam se da ćemo dobiti priliku ponovno se sresti. Ostajem zahvalna svima koji su moje putovanje učinili najljepšom uspomenom i iskustvom ikada.

Marijeta Jurić, 2.B