Maturalac 2021. godine…

Jednoga mračnoga jutra brojeći sitne minute do 6:00 h, mi maturanti, zajedno sa svojim profesorima čekali smo svoj prijevoz do Rovinja. Ukrcali smo svoje kofere i milijardu ostalih stvari koje smo svi nosili kao da idemo na mjesec dana, a ne na četiri. Svi su bili toliko uzbuđeni oko našega prvoga zajedničkoga putovanja koje je trajalo do 12 sati, da smo svi nosili barem deset odjevnih kombinacija, minimalno četiri para tenisica, papuča, štikli i drugih laganih i „udobnih“ stvarčica u kojima smo planirali provoditi svoje prve zajedničke morske dane. Svi smo bili toliko puni adrenalina i elana da nikome nije bilo ni „m“ od muka, nitko skoro nije morao ni na toalet, nikome se nije jelo ni pilo, a pogotovo konzumiralo cigarete jer su svi toliko željno iščekivali vidjeti more, Vrata Jadrana, zgrade grada Rijeke, orijentalni prizvuk života i mnoštvo drugih stvari. Kada smo stigli u Villas Rubin resort, naš smještaj, odmah smo išli na ručak. Ono što nas je dočekalo bilo je sasvim neočekivano. Ušli smo u ogroman restoran prepun hrane. Od krokantića za krem juhe do tagliatella s maslinama, fileta tune, govedine pa i nekih fast food obroka, zaista je bilo svega na izbor i na pretek. Svatko je mogao naći obrok za sebe, od vegana do vegeterijanaca, pesketerijanaca, nebitno što ste, mogli ste se vrlo lijepo najesti. Sutradan nas je čekao obilazak Fažane, Brijuna, safari parka, Titovog muzeja, vožnja trajektom i mnoge druge zabavne stvari. Zadivljeno smo čekajući trajekt gledali brodice kako odlaze i dolaze, trajekte kako se približavaju rivi, gomilu ljudi, stranaca, imali smo priliku čuti gomilu jezika oko sebe u isto vrijeme. Jako smo se zabavili, a pogotovo na rivi Fažane dok je jedan turistički vodič stalno ponavljao Hallo, Brijuni! Hallo, Brijuni!. Kada smo pristali u mirnu luku Brijuna, mislili smo da smo u drugoj dimenziji, drugom gradu, drugoj državi. „Zar je ovo Hrvatska?!- pomišljali smo. Vožnja vlakićem kroz safari park, vjetar koji nosi kosu na sve strane, prekrasan pogled koji se lomi na dijelove mora, šume, životinje, prekrasno plavo nebo. Jednostavno, želite gledati sve u isto vrijeme, a znate da ne možete pa vrtite glavom na sto strana jer vam je sve prekrasno. Ne moram ni spominjati da je svaki dan boravka bio okrunjen jednim dobrim tulumom koji je počinjao u apartmanima, zahuktavao se na plažama, a završavao se opet u apartmanima. I apsolutno ništa nam nije bilo teško ili naporno. Prešli smo sigurno deset kilometara svaki dan jer smo kao muhe zujali po apartmanima, plažama, molovima, restoranu i cijelom resortu. Imali smo osjećaj da nam jedan dan traje vječno i totalno smo izgubili pojam o vremenu jer nismo znali što se dogodilo danas, što jutros, a što jučer. Toliko smo se zabavljali!

Ovo je bilo najsavršenije putovanje u povijesti maturalaca ...

Monika Antunović, 4b