Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega, pjesnik.
Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu provodi 20 godina.
Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-godišnjak i nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290. umire, a tjelesna ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem djelu ''Božanstvena komedija''.
Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece.
Od 1318. živi u Ravenni. 
Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku.
Djela: na latinskom jeziku ''Gozba'' (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i ''O monarhiji'' (politički traktat) te na talijanskom jeziku ''Novi život'' (zbirka pjesama) i ''Božanstvena komedija'' (pisana je od 1307. do 1321.)

Kroz nas se ide u grad sviju muka

kroz nas se ide gdje se vječno plače,

kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca višnjega potače;

božanska svemoć, mudrost što sve znade

i prva ljubav graditi nas zače

Što god stvorenja prije nas imade

vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;

tko uđe, nek se kani svake nade!

Alighieri,  Dante: Božanstvena komedija - Pakao