Petar Zoranić rođen je 1508. godine u Zadru, u obitelji koja potječe iz Nina. O njegovu se životu zna jako malo: bio je pravnik, notar, a obavljao je i neke druge službe.
Pisac je prvog hrvatskog izvornog romana ''Planine'', čiju 475.obljetnicu slavimo ove godine.
Točna godina smrti nije poznata.

''Planine'' su jedini izvor podataka i o eventualnim Zoranićevim drugim književnim djelima. U romanu (Kap.XX.) se spominje da je (prije ''Planina'') napisao još dva djela: ''Ljubveni lov'' i ''Vilenicu'' – vila Hrvatica u ''perivoju od Slave'' nosi u krilu jabuku s imenom PETAR ZORANIĆ i s naslovima ovih dvaju djela; ''i na toj jabuci prem počela biše pisati PLANINE''.
Prema naslovima dvaju nesačuvanih djela (napisanih prije Zoranićeve 28.godine), mogli bismo zaključiti da je riječ o pastoralnoj književnosti s elementima fantastičnoga, ali i o petrarkističkim pjesmotvorbama, odnosno o tad čestoj pastirskoj eklogi.
Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom rimskom kanoniku Mateju Matijeviću.
Okosnicu fabule čini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, na koje kreće kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Protagonist  romana, a ujedno i pripovjedač, pastir  je Zoran, tj. sam Zoranić.
Djelo je nastalo između dva razdoblja, pa i načina pisanja - srednjeg vijeka i renesanse. Napisano je 1536., a tiskano u Veneciji 1569. godine.