2014-12-12 08:24:00

Ante Kovačić, 125 godina smrti

Rođen 6. lipnja kao nezakoniti sin Anke Vugrinec "kato­ličke matere na Celini, pod kućnim brojem 12". Pozakonjen ženidbom Ane Vugrinec (1831-1893) i Ivana (Janeza, Janka) Kovačića (1828-1906) u Mariji Gorici

 


  1857.  

Obitelj seli iz Celina u Oplaznik.
 


  1863.  

Ante pohađa osnovnu školu u Mariji Gorici. Zabilježeno je da je 29. svibnja 1865. u povodu odlikovanja škole sve prisutne "učenik III. razreda Antun Kovačić lijepim govorom pozdravio".
 


  1867.  

U Zagrebu pohađa prvo učiteljsku školu, a potom sjemenišnu gimnaziju. Do 1869. živi kod kanonika Gajdeka, zatim kod franjevaca na Kaptolu. Godine 1873. napisao Besjedu u čast profesora dr. Franje Markovića
 


  1876.  

Maturira; napušta sjemenište; upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu.
Prva pripovijest Miljenka, objavljeno u časopisu "Primorac", Kraljevica


  1877.  

Upoznaje Milku Hajdin, buduću suprugu.
"Otkako znam da ćeš Ti biti mojom budućom ženom, a sada si zaručnicom mojom: život mi se je preporodio i čini mi se da se je preda mnom počela kao ubavi list ljudske historije razvijati krasna poljana moga budućega rada i i nauka (...) (Iz Antinog pisma Milki)

Biran u odbor studentskog društva "Hrvatski dom."
Objavljuje prvi roman Baruničina ljubav, "Vijenac", Zagreb.


  1878.  

Diplomira na Pravnom fakultetu; ženi Milku Hajdinovu (u kolovozu) u Maloj Gorici kraj Petrinje.
 


  1879.  

Konačno opredjeljenje za "steklišku" struju Stranke prava i Antu Starčevića.
"K. je mnogo zalazio k Anti Starčeviću, koji mu je bio gotovo neko božanstvo. I Stari je vrlo K. volio. Ne znam je li od mladih ljudi ikoga više ljubio. Ali to je K. i zaslužio (...)" (Iz sjećanja Davorina Trstenjaka)

"Kovačić nije znao za niku sponu, niti obzir, kad bi se ticalo drugoga, a bio je osjetljiv i osvetljiv kao dijete, kada bi se najmanje taknulo njegove osobe." (Iz uspomena Dušana Lopašića)

Počinje suradnju u "Slobodi", Sušak.
Početak polemike s A.Šenoom i narodnjacima.
Iz Bombaja, feljtoni, "Sloboda", Sušak


  1880.  

S pravaškim istomišljenicima pokreće almanah "Hrvatska".
Radi u kancelariji advokata dr Josipa Franka.
Travestija Smrt babe Čengićkinje


  1881.  

S obitelji seli u Karlovac gdje radi kod advokata dr. Ivana Banjavčića.


  1882.  

"Pišući romane on je sav gorio. Sav dan radio je u pisarni, pa letio k sudu i na komisije, a uveče, prem su mu mala djeca smetala u tijesnu stanu, pisao je svoje romane (...) Muka mu je bila kad je morao prekidati svoj književni rad radi svojih posala u pisarni dra. B (...)" (Iz sjećanja Davorina Trstenjaka)

Fiškal, roman; pjesme


  1883.  

"(...) U Kovačića bijaše već od najranije mladosti bujna fantazija. On se je često i sam meni tužio da mu se čini da je njegova fantazija nekada abnormalna. Noću znali ga saletavati sni tako neodoljivo snažni i fantastični, te je po nekoliko dana stajao pod njihovim dojmom (...)" (Uspomene Jovana Hranilovića)

Pjesme; Dopisi u "Slobodi"


  1886.  

S obitelji seli ponovno u Zagreb i radi kod advokata dr. Šrama.
"(...) A sad nešto iz žabarskog života. Tvoj je roman strašno uzburkao naše žabarske lokve. Tu se sve koprca u kakvoj velikoj lokvi, kad navali strašna tuča i nestaje vode(...)"
(Iz pisma Davorina Trstenjaka)
Među žabari, roman, u časopisu "Balkan"


  1887.  

Doktorira na Pravnom fakultetu; 6. lipnja prima rješenje u kome se izriče da je kandidat "dne 18. i 19. svibnja t.g. pismeno, a dne 26. svibnja t.g. usmeno, i to pogledom na ukupni rezultat sa "dobrim" uspjehomnu(...)" položio ispit za samostalnu advokaturu, i zato, kaže se u rješenju "(...) izjavljuje vas banski stol ovim osposobljenim za izvršivanje odvjetništva."
"(...) Kada sam ga jednom prigodom g. 1887. pohodio u Zagrebu, gdje je u to doba bio koncipijentom u pisarni dra Šrama, tužio mi se je da od neko doba počinje osjećati kao neki pritisak u mozgu poradi velikog duševnog napora i neprestanog sjedenja, pak da se jako boji da se to zlo ne svrši (...)" (Iz uspomena Jovana Hranilovića)

pjesme


  1888.  

U registraturi, roman, "Vijenac"
 


  1889.  

S obitelji odlazi u Glinu gdje o tvara samostalnu advokaturu.
3. prosinca odvezen u Stenjevac.
10. prosinca - umro.
 

Iz povijesti bolesti:
10. XII.
Umro u 8 sati navečer u soporu.
Na poleđini nalaza piše:
Dr. Ante Kovačić prispio 3. XII . 1889. uvečer, 10. XII . 1889. od apopleksija cerebri sub delirio acuto.
Pokopan na zagrebačkom Mirogoju.
 

 

Kronologija prema:
Šicel, M. Kovačić. Zagreb, Globus, 1984. Biblioteka Portreti; Ante Kovačić: izbor poezije i proze. Priredio Miroslav Šicel. Zagreb, Matica hrvatska, 2000. Stoljeća hrvatske književnosti i dr.


 

Izbor iz dostupne literature o Anti Kovačiću

Anić, V. Jezik Ante Kovačića. Zagreb, Školska knjiga, 1971.

Jelčić, D. Ante Kovačić . "U registraturi" Zagreb, Školska knjiga, 1971.

Nemec, K. Književnost kao ideologija – ideologija kao književnost : Travestija "Smrt Babe Čengićkinje" Ante Kovačića. // Forum. XXX/5-6 (1991), str. 569-579.

Nemec, K. Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća. Zagreb, Znanje, 1994.

Šicel, M. Kovačić. Zagreb, Globus, 1984.

 


Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica