Rođen je u Senju, 11. rujna 1859. godine u doseljeničkoj obitelji iz Češke. Imao je samo sedam godina kada je ostao bez oca. Školovanje je počeo u Senju gdje je završio osnovnu školu nakon čega je upisao i potom završio gimnaziju u Senju i Gospiću. Kao dijete je bolovao od tuberkuloze.

Kako je odrastao u velikoj obitelji, puno puta se tijekom odrastanja suočavao s problemima siromaštva i zbog toga je je počeo sve više pisati da bi zaradom sa strane pomogao svojoj obitelji.

Prva pripovijetka koju je napisao 1881. godine bila je "Maca", a napisao je oko trideset pripovijetki, sedam romana. Pisao je feljtone, pjesme, a bavio se recenzijama i kritikama s područja glazbene pedagogije. U djelima se najviše bavio temama o ljubavi, roditeljstvu, braku i psihologiji.

Najpoznatija djela su romani: "Posljednji Stipančići", "Pod nehajem", "U glib", "Iz velegradskog podzemlja", "Pavao Šegota"...

Vjenceslav Novak se smatra značajnim piscem hrvatskog realizma, a zbog načina kako je pisao zvali su ga hrvatskim Balzacom. U književnost je unio puno novoga, a najviše je spominjao probleme vezane uz siromaštvo te život čovjeka u velikoj sredini. Umro je u Zagrebu, 20. rujna 1905. godine od posljedica tuberkuloze.