Nenasilje nije niti pasivnost niti napadanje protivnika već odlučna borba za pravednost snagom ljubavi, suradnje i istine.“ ( H.Goss Mayr). Međunarodni dan nenasilja proglasili su Ujedinjeni narodi 2007. godine 2. listopada na dan rođenja Mahatma Gandhija.

Kada pokušavamo načiniti procjenu stanja 20.stoljeća, primjećujemo da je mjerna jedinica kojom ovu procjenu brojčano izražavamo, jedan milijun mrtvih. Nažalost, moramo priznati da ni 21. stoljeće nije počelo boljim rezultatima. Dan za danom je nasilje u središtu pozornosti na vijestima. Praktički svaku večer postajemo „tele-voajeri“ koji uživo i u boji gledaju mehaniziranu smrtonosnu igru koju ljudi igraju protiv drugih ljudi. I zaista ne reagiramo na sam događaj, već na slike koje nam se prikazuju. Nasilje je posebno fotogenično. Ove slike ne proizvode javno mišljenje
koliko proizvode javnu emociju. I upravo su emocije izuzetno osjetljive. Skloni smo brzo mijenjati osjećaje, odgovarajući tako na slike koje nam se u izobilju nude. Osjećamo se nemoćno i osjećamo da je nasilje teret na našoj povijesti kao veliko prokletstvo, a nemamo moć osloboditi se njegovog jarma.

NENASILJE je prije svega stav otpora bilo kojem pokušaju da se nasilje opravdava kao da bi ikada moglo biti ljudsko pravo.

“Nasilje – za nasilje nema opravdanja”

Poruka svim ljudima:

”Budite osobe sa stavom”, nenasilane, tolerantane, koji poštuju sebe i druge, te najstojte (znajte) na adekvatan način zauzeti se za sebe, a istodobno poštujete druge.