U utorak 10. 12. u sklopu nastave ljudskih prava učenici 3. C razreda prošetali su po razredu na poseban način – s povezom preko očiju i bijelim štapom u rukama. Na taj su način „ušli u cipele“ slijepih na par minuta.

Gospođa Ljiljana Šandor, zaposlena na projektu Hrvatskog saveza slijepih „VIP asistencija-osobni asistent za osobe oštećena vida“ pričala je učenicima o načinima ophođenja sa slijepim osobama. Težnja projekta je da osobe s oštećenjem vida razviju svoje sposobnosti i radne vještine kako bi bili što neovisniji.

Učenici su saznali što je videći pratitelj, a iz osobnih iskustva gospođe Josipe Das, aktivne članice Udruge slijepih naše županije, učenici su saznali da slijepe osobe mogu: igrati pikado, heklati, uzgajati cvijeće i vrtlariti, kuglati, voziti tandem bicikl, „čitati“ zvučne knjige, „gledati“ filmove prilagođene slijepim osobama, podučavati u školi, igrati čovječe ne ljuti se, domino, čitati na brajici...

Gospođa Das je pričajući dogodovštine iz osobnog života kao slijepe osobe (dosta smo se i nasmijali) ohrabrila učenike da priđu slijepoj osobi i ponude joj pomoć na odgovarajući način kada je sretnu na ulici ili negdje drugdje. Tada nas je podsjetila da slijepa osoba neće po izrazu našeg lica ništa prepoznati i da svaka informacija mora biti izverbalizirana.

Evo kratki sažetak:

Upoznavanje izražavamo rukovanjem, razgovor vodimo sa slijepom osobom a ne njezinom tehničkom pratnjom, eventualni zapisnik potpisuje slijepa osoba uz našu pomoć, stolica nije "tamo" već naslon pronalazimo zajedno vodeći ruku slijepe osobe do naslona itd.

Iako je svijet uglavnom prilagođen gledanju, ne možete mahnuti prijatelju koji ne vidi - morate mu se javiti izgovarajući svoje ime (a ne ga zaobići jer vam je neugodno), ne možete ga ostaviti u šetnji jer žurite na neko drugo mjesto, ne možete mu izgovoriti „pročitaj ono u novinama“, ne možete mu sugerirati „pogledaj u kinu onaj dobar engleski film“, jer i kada bi znao engleski, obzirom da filmovi u našoj zemlji nisu sinhronizirani, kako će doći do kina i pronaći svoje sjedalo... I tako još  niz situacija u kojima je slijepa osoba gotovo nemoćna.

Učenicima je posebno zanimljivo bilo što su mogli isprobati simulacijske naočale pomoću kojih se demonstriraju različite vrste oštećenja vida, kao i korištenje bijelog štapa.

Zahvaljujemo gospođi Ljilani Šandor i Josipi Das što su se odazvale našem pozivu i održale ovo zanimljivo predavanje.

                                                                                                            Sanja Suton, prof.