Istarsko govedo ili Boškarin je govedo iznimne radne sposobnosti vrlo skromnih zahtjeva. To je karakteristika i razlog njegovog postojanja i opstanka. Važnost Boškarina možemo predočiti poslovima koje je obavljalo a pritom zahtjevalo vrlo malo.

Tijekom sezone rada, već sa prvim zrakama sunca vlasnik bi nahranio i napojio svoje govedo, te krenuo s njime na oranice i livade, u vinograde i usjeve. Goveda i njihovi vlasnici mjesecima su provodili cijele dane u radu sve dok se ne bi završili svi sezonski radovi. Poslovi koje su goveda obavljali bili su: oranje, valjanje, okopavanje, pomoć u žetvi, vuča drva, dovoz građe i kamenja prilikom gradnje objekata, pomoć  pri vadenju uroda i sl. Goveda su se gotovo cijele godine hranile na paši  koja je sama po sebi oskudna a zbog tako oskudne hrane goveda su se i prilagodila brstiti lisće sa drveća i grmova. Na rad su se goveda privikavala već sa 18 mjeseci a služila su  i do 15 godina. Kraški, grubi i siromašan teren istarskog poluotoka predstavljalo je iznimne napore i odricanja ljudi i goveda i u toj muci su se ljudi i goveda sprijateljili. Dok se na području istarskog poluotoka radilo sa govedima, tlo je u potpunosti  bilo obrađeno, za razliku od danas kada je gotovo 85% istog područja neobrađeno.