Izgled botaničkog vrta u prošlosti utvrdili smo prema biljkama-starosjediocima, koje se i danas nalaze u vrtu, prema istraživačkim i povijesnim člancima, a najviše prema pričama običnih ljudi, znalaca i profesora.

Prvobitni romantičan stil botaničkog vrta bio je postignut vijugavim stazama oko rondela, obrubljenih hrapavim morskim kamenjem, gdje su bile posađene manje skupine biljaka, kamenjarem, pojilicama za ptice i kažunom. Floristički elementi vrta su bile zimzelene, listopadne i crnogorične vrste stabala, ukrasni grmovi i živice, autohtone i mediteranske biljke. Vodilo se računa o dekorativnosti i bioraznolikosti pri izboru vrsta kako bi kroz cijelu godinu nešto cvalo.

Botanički vrtovi su mjesta edukativnog karaktera gdje se biljke uzgajaju u različite svrhe. Prvobitna namjena im je bila utvrđivanje vrsta i taksonomija biljaka. Kasnije su služili u znanostima kao što je medicina i farmakologija, a danas je očuvanje botaničkih vrtova izrazito važno zbog očuvanja bioraznolikosti i autohtonosti biljnih vrsta.  Očuvanje botaničkog vrta oko škole je značajno upravo iz tih razloga te bi ulaganje u obnovu školskog botaničkog vrta služilo mnogim  generacijama.

Za obnovu vrta važno je napraviti floristički plan. Naglasak bi trebao biti na autohtone, mediteranske i bioraznolike vrste kao što su hrast, ladonja, murva, ružin šipak, lavanda, ružmarin, mažuran i mnoge druge, kako bi se istaknula važnost njihova očuvanja.Trebao bi se zadržati  romantičan stil s dekorativnim karakterom a pri odabiranju vrsta treba voditi računa  i o atraktivnosti vrta kako bi služio za promociju u turizmu.