Moderna tehnologija, kapitalističko društvo i građanska sloboda iznjedrili su brzim ritmom suvremenog života. Ne direktno, već djelujući postepeno na ljudsku svijest. Stvorila se velika inercija koju svi prate. Ljudi se nalaze u vrtlogu mode, teže za stvarima koji ime ne donose sreću, nego brigu, tragaju za nečim nedostižnim. To se odražava i na opći pesimizam. Trebamo tražiti sreću u svakodnevnici, a ne tratiti trenutke. Trebamo brinuti o pozitivnom kretanju zajednice, a ne gledati samo vlastite kratke užitke. Trebamo skrojiti svoj život po mjeri, a ne po uobičajenim pravilima.

Zapitajmo se kada mi to uživamo? Što je naša dokolica, naše plandovanje, naš užitak? Je li to lutanje po internetu bez ikakvih rezultata, ili pak stjecanje bogatstva za koje kasnije strahujemo? Jesmo li istisnuli trenutke uživanja u prirodi - ležanja u hladovini, pijuckanja kakvog napitka, promatranja raznih boja i pokreta, osluškivanja ptica i vjetra, miris cvijeća, okus voća? Jesmo li ih uopće imali? Valja se zapitati što nas uistinu opušta, poslušati unutarnji glas. Ako ga ne čujete, pođite u prirodu i osluhnite jer to je naš istinski okoliš. To je ono što nas čini živima.

Počitajte priloženu poruku, razmislite na trenutak

i poduzmite štogod slušajući vlastitu intuiciju!