Prvi dio smo iskoristili za razgled grada Pule uz stručno vođenje naše knjižničarke Mihaele Peruško i profesora povijesti Ivana Žagara. Ispričali su nam priče iz povijest o Areni i drugim povijesnim znamenitostima. Pomalo smo se „uživili„ i udubili u slike ljudi i događaja iz povijesti, ali isti ti spomenici i danas su ondje i imaju svoje funkcije u moderno doba. Danas nema ratova, borbe gladijatora, trgovanja – sve je to otišlo u zaborav. Danas takva mjesta isključivo služe turizmu i  svojim potrebama koje je sebi čovjek prilagodio. Posebno smo skrenuli pažnju na spomenik palih boraca iz drugog svjetskog rata zato što se takav isti spomenik nalazi u francuskom gradu Villefranche de Rouergue kojeg smo posjetili lani u sklopu projekta „ Boškarin s krumpirima„. Suradnja s francuzima u tom projektu započela je prije dva desetljeća kada je isti takav spomenik  Grad Pula donirao francuskom gradiću Villefranche de Rouergue u čast stradalih Hrvata u 2. svjetskom ratu u Francuskoj u borbi protiv nacista.

Nakon toga, vozeći se malom uskom Premanturskom cestom stigli smo do stancije. Po dolasku na imanje, ljubazno nas je dočekao gospodin Alen Peršić i uveo nas je tek malo u njegovu priču seoskog bogatstva. Naravno, prije svega, obuli smo svoje čizmice ili radne cipele, kakav bi posjet farmi bio bez toga. Stancija Šantamarina je obiteljsko gospodarstvo koje se bavi uzgojem krava, svinja, ovaca, kokoši, koza i konja i proizvodnjom kravljeg sira i skute isključivo od ne pasteriziranog mlijeka. Vidjeli smo sve te životinje i imali prilike pitati pregršt raznih pitanja vezana uz poljoprivredno gospodarstvo. Što smo vidjeli i što smo čuli mogli bi pričati satima, no, nama je bilo zasigurno jedno prekrasno iskustvo, posebice kada su energični konji galopirali na ranču oko nas.

Što me više privlači grad ili selo? Pa moram priznati da ću u srcu, gdje god me život odvede, uvik ostati seosko dite!