Brat Bonifacije Pavletić bio je posvećeni laik u redovničkoj obitelji blaženoga Luigija Marije Montija. Rođen je u Zbjegovači, 25. lipnja 1864., a kršten u crkvi Gospe Snježne u Kutini, u zagrebačkoj nadbiskupiji. U dobi od jedanaest godina ostaje bez roditelja, a izučio je postolarski zanat. Željan intenzivnoga života, odolazi u Graz gdje se uključio u „Udruženje katoličke radničke mladeži“. 1887. dolazi u Rim kada započinje svoje služenje bolesnima u ogromnoj papinskoj bolnici „Santo Spirito in Sassia“. Od samog utemeljitelja učio je kako s ljubavlju služiti bolesnicima. Njegovanje bolesnika je poslanje koje nadahnjuje na Isusovom primjeru koji je prošao zemljom čineći dobro svima, liječeći tijela i ozdravljajući duše. Brat Bonifacije je u bolesnima gledao samoga Krista: olakšati boli i muke onima koji trpe znači pomoći čovjeku ući u samoga sebe, ozdraviti, pronaći vjeru u Boga. I brat Bonifacije naučit će stil u kojemu će biti „anđeo utjehe, poslan od Boga i njegove Bezgrješne Marije“ i približavati se postelji boli s nakanom kako će „s ljubavlju podizati i olakšavati patnje“ pomagati svima koji su u potrebi, danju i noću.

28. rujna 2008. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u crkvu generalne kuće u Rimu i položeni u novu grobnicu, pripravljenu za njega. Kardinal Josip Bozanić tom je prigodom rekao: „Kao nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije, iz koje potječe brat Bonifacije, došao sam s drugim hodočasnicima iz Hrvatske, kako bih molio brata Bonifacija i molio s njim. Molim njegov zagovor našem narodu, a posebno mladeži, jer se brat Bonifacije za života s puno ljubavi posvećivao mladima.“ Brat Bonifacije, tihi heroj ljubavi, umro je sa samo 33 godine u Rimu, 4. studenog 1897. na glasu svetosti.

Alta Pavin Banović