I to je to. Učenici mirno prolaze, uzmu komadić kruha ili kiflicu s izložbe, razgledaju nošnje, neki se ni ne osvrnu, jure u svoje učionice jer profesor pita ili pišu test. Dani kruha postoje kako bismo razgovarali o važnosti hrane, kako bismo zahvalili za plodove zemlje, podigli svijest o važnosti zdrave prehrane i ekološke proizvodnje te očuvanja biološke raznolikosti. Dani kruha postoje jer je potrebno neprekidno ponavljati da se hrana ne bi smjela bacati, mnogo je gladnih u svijetu, a  nitko nigdje na svijetu ne bi smio biti bez svog komadića kruha!  Lijepo to kaže naš veliki Dragutin Tadijanović, još davne 1984.:

 Na stolu kruh

Stajati pred bijelim papirom

Još neispisanim, i znati:

 Dosad su sastavljeni milijuni pjesama

Na svim jezicima svijeta

I za milijune ljudi na Zemlji

Spremljeno je već oružje da ih uništi-

A ti hoćeš da se čuje i tvoj krik:

 Mir Svijetu! Sloboda Svijetu!

       I svakome na stolu KRUH!

Svima nam je zadatak promišljati  što i koliko jedemo, pogledati siromašne oko nas, razmisliti kad želimo baciti u koš nešto što nam se ne sviđa. I ne prigovarati majci kad nam se ručak ne sviđa, spremala ga je s ljubavlju!                                

 Đurđica Radić, prof.