Počeli smo u školskoj 2018./19., odlaskom na tradicionalni planinarski susret Papučki jaglaci. Bilo nas je puno, učenika i nastavnika. I uživali smo u ljepoti Papuka, pogledima na slavonske ravni, društvu i naporima.

Ove 19./20. godine započeli smo malo odvažnije. Krenuli smo sa PD Zanatlija Osijek i okupljenim entuzijastima iz srednjih škola na Velebit.

Pet odvažnih učenika/ca i četiri nastavnice Medicinske škole Osijek.

Postoji jedna divna staza nazvana po svom graditelju, Premužićeva staza.

Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita.

Ova staza, koja se smatra remek djelom graditeljstva, vodila nas je kroz nacionalni Park Sjeverni Velebit. Građena 1930. godine, čvrsta i jasna, govori o davnim, vrijednim ljudima. Vizionarima.

Kreneš od Zavižana i hodaš hrptom planine.

 Vidiš ljepote koje ne stanu u riječi. Ostaju u oku, sjećanju i tvojoj duši. Zauvijek.

Satima hodaš vrhovima planine i satima te prizori iznenađuju oblicima, bojama, mekoćom, oštrinom, plavetnilom, zelenilom, sjenama, suncem obasjanim morem i otocima. Legneš na Rossijevu livadu i dogodi se da utoneš u san.

Pri buđenju, ugledaš sve planinare kako gledaju u istom smjeru, na nedalekoj stijeni, zagledanu u more – divokozu.

Pri silasku, prema Alanu, zadnji napori  nagrade te neopisivim pogledom prema plavetnilu Jadrana točno iznad Senja.

Avantura završava u planinarskom domu uz ogromnu vatru. U šumi, u hladnoj, tamnoj noći… gdje te samo zvijezde vide.

Ne treba ti signal, nemaš ni kupatilo, nemaš toplu sobu… a nekako baš uživaš, pored vatre, u šumi, pod zvijezdama koje odavna uživaju u pogledu na Velebit.

 I ti vidiš sebe.  Dio si te čarolije.

Fotografije pogledajte u Foto-galeriji.

                                                                                               Nada Grujić Tomas, pedagoginja