Promišljali i o nestalim članovima, zaboravljenim, ubijenima, onima o kojima se ne priča, koje obitelj iz nekog razloga isključuje. A to nije moguće. Oni zauvijek pripadaju u to rodoslovno stablo. Iskustvenim učenjem, demonstriranjem, skupnim radom, razgovorom, govorom tijela, prepoznavanjem i opisivanjem vlastitih osjećaja i brojnim igrama polaznici su učili o konstelacijama, intuiciji i njezinom značaju u tumačenju skrivenih odnosa među ljudima, prihvaćanju i poštivanju različitosti, radu s osjetljivim skupinama, stvaranju ozračja povjerenja, multikulturalnosti i jednakosti svih ljudi. Formalno učenje im je omogućilo usvajanje činjenica, neformalnim učenjem usvajali su vještine, a informalno učenje ( djelovanjem) mijenjalo je stavove polaznika. Učili su biti u trenutku, fokusirani, ne u prošlosti i ne u budućnosti (nije uopće bilo lako). Učili su biti aktivni slušatelji, povezani, kreativni. Sve to učitelji traže od svojih učenika i to im je sasvim normalno, sada su oni bili učenici. Učili su jezik konstelacija, neki od izraza su: ljubav, pripadanje,povjerenje, uključivanje/ isključivanje, red, sloboda, odgovornost, red, ravnoteža. U projektu su sudjelovali polaznici iz Slovenije, Španjolske, Portugala, Grčke, Italije, Finske i Hrvatske, njih ukupno 28. Svaka država imala je svoju krovnu organizaciju, za Hrvatsku je to bio Forum za slobodu odgoja.  Voditelji projekta bili su Marcela Velfl i Nicolau Lavres.    

Fotografije pogledajte u Foto-galeriji.