Njima najviše nedostaje radno okruženje laboratorija u kojemu inače provode petnaestak sati tjedno savladavajući sve vještine potrebne za buduće zanimanje. Dakako, nedostaje im i školski život sa svim njegovim šarolikostima. Sve su one male stvari – šetnja s prijateljima, guranje u pekari u redu za sendviče, gužve u tramvaju, kavice prije i posije škole – odjednom postale velike i nedostižne. Kolikogod se mladima pripisuje ljubav prema virtualnim svjetovima, čini se da su uvidjeli prednosti stvarnoga svijeta sada kada je virtualni jedini moguć. Ako iz ove virtualne nastave svi skupa naučimo lekciju o zahvalnosti, naučili smo najbitnije što se može naučiti.

U Medicinskoj školi Osijek virtualna je nastava već uhodana i provodi se prema planu i programu. Međutim,  veliki su izazovi u izvođenju praktičnoga dijela nastave koji podrazumijeva rad u laboratoriju ili kabinetima, kao i izvođenje vježbi u zdravstvenim ustanovama, što je u ovakvim uvjetima nemoguće simulirati.

Učenici 3. razreda smjera dentalni tehničar / dentalna tehničarka svoj praktični rad obavljaju u virtualnim učionicama. Učenici su prilagodljivi i većinom pozitivno gledaju na iznenadnu promjenu u nastavnome procesu. Učenice 3. dt razreda Mia Štefanić i Klara Marojević ističu kako im jako nedostaje rad u školskom laboratoriju jer tamo inače provode najviše školskih sati. Anto Jekić vidi veliku prednost u radu od kuće zbog virtualne dostupnosti profesora u svako doba dana, a s njim se slaže i Anđelina Mijakovac. Sara Dora kaže kako joj, uz sve prednosti virtualne nastave koja omogućuje rad u udobnosti vlastitoga doma, nedostaje razred jer ga smatra svojom drugom obitelji. Upravo je zajedništvo, smijeh, druženje i vreva školskoga života nešto što svi prepoznaju kao veliki nedostatak ovakvog načina rada – u tome se slažu i učenici i profesori.

Razrednica 3. dt razreda

                                                                                   Marina Pilj Tomić, prof.