Oko 240. pr. Kr. Zemljin je opseg izračunao koristeći se  trigonometrijom i  poznavanjem kuta  visine Sunca u podne u Aleksandriji i Sieni (danas Asuan, Egipat). Račun je izveo pod pretpostavkom da je Zemlja okrugla i da je Sunce toliko udaljeno da se njegove zrake mogu uzeti kao paralelni pravci.. Dakle, kut sunčevih zraka u Sieni je iznosio 0°, a u Aleksandriji 7,5°. Izračunao je da je to pedeseti dio kružnice te je udaljenost između dva mjesta pomnožio sa 50. Danas znamo satelitskim premjerima da opseg Zemlje po meridijanu iznosi 40 008 km.

Par stoljeća kasnije, na dan jesenskog ekvinocija, ekipa sa Zelenog polja – sve redom vicematuranti Trećeg  G, uz budno oko profesorica  Ane Rajković i Mirele Grubišić,  ponavljaju Eratostenov eksperiment. Mjereći dužinu sjene, prikupljaju se podaci za  matematičke izračune koji će uslijediti povratkom u školske klupe.

Fotografije pogledajte u Foto-galeriji.

Mirela Grubišić, prof.