Sanjam školu…

       Moja škola je jedinstvena, predivna i lijepa, a moja ju mašta čini idealnom. Ni jedno dijete nije u potpunosti zadovoljno svojom školom, već uvijek priželjkuje onu „svoju" školu. Školu iz mašte. Priželjkuje svoju idealnu školu.

      Prilazeći školi čuje se vesela pjesma. Osjećaj je isti, kao i kada se u kazalištu gleda najveseliji mjuzikl. Na ulazu u školu čeka te ljubazan vratar koji s ljubavlju svakom učeniku otvara vrata. Škola je predivna, iako ima sasvim normalan izgled. Krase ju zidovi u šarenim bojama, lijepi i veliki prozori, učenički grafiti i slike poznatih junaka iz bajke. U školi se nalaze i slike poznatih književnika, a njihovi citati također krase školske zidove. Najveće bogatstvo škole je njena unutrašnjost. Prostire se na pet divnih i prostranih katova do kojih se može doći dizalom, ali i stubama. Na prvom katu svaki profesor ima svoj kabinet, a na drugom katu se nalaze učionice za brojne učenike. Treći kat bio bi spreman za tjelesne aktivnosti, a iznad njega nalazila bi se knjižnica sa svim knjigama svijeta. Zadnji kat bi služio za odmaranje i druženje svih učenika i profesora. U idealnoj školi profesori nikada nisu ljuti ili bezvoljni, već su uvijek nasmijani i dobro raspoloženi. Idealna škola bila bi puna učenja i pokusa pa učenici ne bi morali kući ići praznih glava s hrpom zadaće. Idealna škola zaslužuje i idealnu opremu pa bi stoga škola bila opremljena s mnoštvom informatičke opreme. Oprema koja je spremna i ispravna za rad. Nakon upoznavanja unutrašnjosti škole, vrijeme je da škola zasluži i učenike. Idealna škola ima i idealne učenike.  Međusobno poštivanje, tolerancija, razumijevanje i solidarnost načela su ponašanja svih učenika. Nasilja u školi ne bi bilo jer bi tada bile poduzete odgojne mjere. Voljela bih da sva djeca ulaze u školu s osmijehom i da se međusobno svi pozdravljaju. Bilo bi prekrasno vidjeti djecu koja vole svaki sat te da im satovi kao takvi ne prolaze u iščekivanju zvona. Idealna škola djeci bi osiguravala mir i sigurnost. Ona ne bi stvarala pritisak ili strah, već osjećaj doma. Želim da se zaboravi na ukore i jedinice te da se sa svom djecom radi prema njihovim mogućnostima i sposobnostima. Želim školu koja će nam pomoći u izgradnji stavova. Želim školu u kojoj se slobodno može izraziti zapažanje i stav. Školu koja će poticati naše vrline i darove. Školu koja će nam dati nadahnuće. Škola koja će nam dati krila i spoznaju da je zanosu i snazi naše duše i mladosti samo nebo granica. Želim školu koja će odnjegovati u nama ljudskost, dobrotu i plemenitost te još sve one vrline za koje ni ne znamo. Vrline koje čovjeka čine čovjekom. Čovjek je živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, govor, rješavanje problema, introspekciju i još niz drugih stvari. Ove stvari moraju se naučiti u školi, u ustanovi koja nas odgaja i u kojoj provodimo više vremena, nego kod kuće s roditeljima. Profesori trebaju biti osobe koje su tu za nas. Trebaju biti prijateljski nastrojeni. Nije lako biti profesor, pogotovo ako pokušavaš smiriti razred učenika čiji su hormoni jako aktivni! S druge strane, nije lako biti učenik, pogotovo kada si primoran nekoliko sati dnevno slušati gradivo koje te možda ne zanima. No, uvijek je dobro naći kompromis i biti u lijepom i zdravom odnosu. Takav odnos bi bio najčešći u mojoj idealnoj školi.

    Možda je san, a možda i bliska budućnost, tko zna? Možda smo iz dana u dan sve bliži ovome. Možda smo iz dana u dan sve bliži snu idealne škole.

Larisa Roso 2.s3

Neka vam ovaj sastav bude poticaj za kreativnost, ideje tolerancije i međusobnog razumijevanja, a znamo da ih svi imate u sebi. Neprekidno slušamo o potrebi pranja ruku, nošenja maski i distanciranja. Riječ, fotografija, stip, plakat, pjesma ili priča koje ćete napraviti trebale bi značiti približavanje i poništavanje distance o kojoj nam govore kao o nužnosti ovih dana. Svojim radovima za Forumov natječaj OBOJI SVIJET smanjite udaljenost među nama. Sretno!