Blackout pjesma izrađuje se tako da se uzme stranica nekoga već postojećega teksta (proze ili poezije, beletristike ili publicistike). Zatim se u tom tekstu odabiru riječi koje će činiti novu, neovisnu misaonu cjelinu, dok se ostatak nepotrebnih riječi zacrnjuje (ili precrtava) olovkom, najčešće markerom. Postoji određeno neslaganje oko toga tko je izumio blackout poeziju. Najranije ime koje se spominje u kontekstu potencijalnog “izumitelja” kolažne književnosti (barem ono koje nam je danas poznato) jest ime škotskog trgovca i pjesnika Caleba Whitefoorda. On je još 1766. godine (!) u novinama objavio članak “A New Method of Reading Newspapers” u kojem se koristio dvostupačnim tekstom onodobnih novina kako bi dobio novi i često satirični tekst. Naime, čitao je linije teksta dvaju novinskih stupaca kao da se radi o neprekinutoj liniji. Na taj način je, izgleda, prvi pokušao napraviti novi tekst od fragmenata rečenica staroga teksta. Što su neobično napravili neobični razredi 2. s1, 2. s2 i 2. s3 možete pogledati u galeriji.

Mirta Faktor, prof.