Više o boravku i dojmovima saznajte iz pera naših predstavnika, Marije, Lorene i Jana.

„U 3 ujutro, večer sa subote na nedjelju, krenuli smo na naš zajednički, dugi put prema Trabzonu. Prvo smo se nekoliko sati vozili do glavnog grada Mađarske, Budimpešte, gdje smo se ukrcali na prvi zrakoplov koji nas je odveo u Istanbul, na jednu od najvećih zračnih luka u Europi. Drugim smo zrakoplovom oko 15 i 30 došli u taj čuveni grad – Trabzon. Čim smo sletjeli, već sam bio pun dojmova, jer sam prvi put letio zrakoplovom i prebrodio još jedan strah.“

 Jan

„Putovanje u Trabzon bilo je moje prvo veliko putovanje zrakoplovom u stranu zemlju. Bila sam jako uzbuđena i imala sam velika očekivanja od tog putovanja. Putovanje smo započeli ugodnom vožnjom kombijem do Budimpešte. Sve je prošlo bez ikakvih problema – prelazak granice i ukrcavanje u zrakoplov. Polijetanje je bilo zanimljivo i uživala sam u pogledu na oblake i pejzaže koje smo prelazili. Sve izgleda jako maleno s takvih visina.“

                                                                                                                      Marija

„U ponedjeljak ujutro zaputili smo se prema ženskoj školi. Vidjeli smo kako oni provode dane i kako škola nije određena za samo jedno područje, nego ima različitih programa u školi, od kuhara do kozmetičara. Kada smo završili s razgledavanjem, izašli smo van gdje su djevojke počele plesati i pjevati tradicionalne pjesme. Ja sam samo gledao dok me nisu povukle u kolo i tada se više nisam mogao izvući nego sam i ja zaplesao. Nakon plesanja i pjevanja ostali smo vani još neko vrijeme kako bi se djevojke mogle fotografirati s nama.“

                                                                                                                      Jan

„Atmosfera u školi je bila jako ugodna i pomalo sam se osjećala kao slavna osoba jer su mnoge djevojke dolazile želeći se fotografirati sa mnom. Na igralištu škole pokušala sam naučiti tradicionalne plesove koje su me djevojke iz Trabzona s entuzijazmom pokušale naučiti.“

                                                                                                                      Marija

„Posjet se završio glazbom i plesom učenica koje su nas pokušale naučiti svoj tradicionalni ples, a kako im mi ne bismo ostali dužni, smatrali smo prikladnim da i mi njima otplešemo jedno naše kolo u čemu su nam se one rado pridružile.“

                                                                                                          Lorena

„U utorak ujutro otišli smo igrati tenis. Na teniskim igralištima smo se podijelili i igrali tko je s kime htio. Bilo je jako zabavno. Najzanimljivije mi je bilo igrati protiv jednog od profesora iz Makedonije. Imali smo jako napet meč.“

                                                                                                          Jan

„Nakon umaranja na tenisu ručali smo te posjetili predivnu špilju Cal. Nakon obilaska i brojnih napravljenih fotki predivne špilje krenuli smo na večeru u restoran koji nam je pružio najbolji mogući pogled na cijeli Trabzon.“

                                                                                                          Lorena

„Srijeda je započela aktivnošću koja je nazvana Marbling. Na njoj smo učili tradicionalni način slikanja pomoću kojega smo kasnije oslikali majice. Poslije ručka uputili smo se u Sumela samostan visoko u planini. Bio je to kršćanski samostan iz doba Osmanskog Carstva čijoj je ljepoti pridonijela i magla koja ga okružuje i tako daje dozu misterioznosti, što je rezultiralo predivnim fotografijama.“

                                                                                                                      Lorena

„Četvrtak, pretposljednji, ujedno i moj najdraži dan, bio je jako zanimljiv. Ujutro smo išli u obilazak dvorca Zil Kale, građevini sličnoj Ružica gradu u Orahovici. Nakon toga smo otišli na ručak u jedan lijep restoran koji je bio iznad rijeke. Premda je planirani rafting trebao biti odgođen zbog lošeg vremena, ja sam bio jako zainteresiran za to iskustvo pa smo krenuli u pregovore. Naš prijatelj Orhan rekao je da ne možemo ići ako se ne skupi dovoljan broj ljudi pa smo glasovali. Na kraju su gotovo svi podigli ruku samo zato što su vidjeli da ja želim ići i mogu im svima iskreno zahvaliti za to nezaboravno iskustvo. Lorena i ja smo sjedili u prvom redu u čamcu, tako da je sva voda koja je špricala išla ravno u nas. Lorena mi se prijetila osvetom kad dođemo na obalu jer sam ju uspio nagovoriti, ali unatoč tom smrzavanju, ja sam bio presretan što sam to učinio.“

                                                                                                                      Jan

„Četvrtak je bio dan koji smo svi s nestrpljenjem iščekivali budući da je to bio dan kada smo trebali ići na rafting. Činilo se kako od toga neće biti ništa, jer je vrijeme bilo loše. Uputili smo se u srednjovjekovni dvorac Zil Kale koji nas je oduševio pogledom na prirodu koja ga okružuje. Ručali smo u restoranu s pogledom na brzu rijeku i nakon toga se uputili do mjesta za rafting. Niska temperatura i kiša nisu spriječili one hrabre da uđu u čamac i okušaju se u toj adrenalinskoj aktivnosti. Voda je bila ledena, ali to naravno nije jedino po čemu ćemo zapamtiti rafting koji je bio jedno nezaboravno iskustvo.“

                                                                                                                      Lorena

„Rafting je svakako bio najuzbudljiviji dio ovog putovanja. Adrenalin me cijelo vrijeme pucao i čak sam skočila dvaput u jako hladnu rijeku. Bilo je jako zabavno.“

                                                                                                                      Marija

„Petak, koji je ujedno bio i zadnji dan naše turske avanture (barem je trebao biti zadnji), započeo je obilaskom povijesnog ženskog samostana u kojemu se nalazi i muzej. Petak je obilježilo mnoštvo suza koje su tekle zbog rastanka s novostečenim prijateljima koji su nam se uvukli pod kožu.“

                                                                                                          Lorena

„Zadnji dan je bio najtužniji, od početka dana sam plakala, baš kao i svi ostali. Na početku dana su se čitale kreativne priče, a zatim smo imali posjet „Girls manastiri“ koji ima čaroban pogled na cijeli Trabzon i Crno more. Na ručku su nam svečano uručene potvrde o mobilnosti te smo se, ispunjeni i dirnuti, oprostili s našim domaćinima.“

                                                                                                          Marija

„Došlo je to zadnje jutro kada smo čitali priče koje smo napisali noć prije. Suze su automatski krenule svima na oči. Priznat ću da sam tad još bio suzdržan i nisu mi te stvari dolazile do glave. Nakon prvog plakanja, otišli smo razgledati još jednu znamenitost gdje smo vidjeli i čudesnu panoramu cijelog grada. Otišli smo na naš zadnji zajednički ručak i kada smo se trebali oprostiti, krenula je pjesma Jasona Marza „I'm yours“. Iskreno ne znam zašto, ali ta me pjesma potaknukla na plakanje i tu sam tek shvatio da je ova avantura gotova i da se sad moram vratiti u realnost. Pozdravio sam sve sa suzama u očima jer smo morali na taxi do aerodroma.“

                                                                                                          Jan

„Svaku večer bismo završili druženjem s vršnjacima iz drugih zemalja te je svatko naučio poneku novu riječ na stranom jeziku. Šest predivnih dana u Turskoj pamtit ćemo po predivnim mjestima, preukusnoj hrani, prezanimljivoj kulturi i najvažnije od svega, prekrasnim novim poznanstvima.“

                                                                                                           Lorena

„Drago mi je što smo se vratili, ali mi i dalje jako nedostaje Turska i ljudi koje sam upoznao. Htio bih još jednom dobiti takvu priliku i ljubomoran sam na ostale učenike koji su izabrani za ostale mobilnosti jer znam da će se provesti kao nikada u životu. U Turskoj sam puno toga naučio i imam priča za cijeli život. Zahvalan sam što sam dobio priliku da odem jer ovo nikada neću zaboraviti.“

                                                                                                          Jan

„Tursku ću pamtiti po predivnim restoranima, obilascima mjesta koja nose veliku povijesnu važnost i ljudima koje ću pamtiti cijeli život. Nisam znala da ću se s nekim toliko povezati u samo tjedan dana, ali jesam. Ipak smo mi svaku večer nakon završenih aktivnosti zajedno šetali ili u sobama igrali društvene igre. Nadam se da ću s nekima od njih ostati u kontaktu. Ovo putovanje mi je proširilo vidike, naučilo me i kako se nositi u stresnim situacijama, kako se služiti engleskim jezikom u svakodnevnom razgovoru. Moram svakako spomenuti i profesorice koje su nam bile velika podrška i sjajno društvo. Ovaj projekt mi je pružio priliku da upoznam različite ljude iz različitih sredina i različite kulture te da shvatim koliko smo svi mi dosta slični unatoč našim različitostima. Turska je jedno neponovljivo životno iskustvo i samo mogu reći da ću ju nositi u srcu i uspomenama dok ispijam čaj u Hrvatskoj u tradicionalnim turskim čašicama.“

                                                                                                          Marija