Na sastancima smo se osvrnuli na aktivnosti koje su do sada realizirane i na one koje nas očekuju. Domaćini dosadašnjih mobilnosti u Trabzonu (Turska) i Prilepu (Sjeverna Makedonija) prezentirali su događanja i iskustva provedenih aktivnosti u njihovim mjestima, istaknuli probleme i izazove organiziranja mobilnosti, osobito u kontekstu pandemijskih uvjeta. Naša sreća bila je bezgranična kada su svi dosadašnji domaćini izuzetno pohvalno govorili o sudjelovanju naših učenika. Naša djeca su pristojna, kulturna, vrlo uključiva, komunikativna, izvrsno se služe engleskim jezikom, suradljiva  i spremna za sve aktivnosti. To smo znali i ranije, ali godi čuti i od kolega iz partnerskih škola. Dakle, hvala Mariji, Janu, Loreni, Anji, Anti i Klari što na takav divan način pronose ime naše škole. Naravno, zahvala ide i našim kolegicama koje su pratile učenike: Renati Gal, Gabrijeli Roguljić, Đurđici Radić i Ivani Đerđ Dunđerović.

Posebno korisne bile su smjernice namijenjene domaćinima mobilnosti koje tek slijede. Osim o mobilnostima, razgovaralo se i ostalim aktivnostima u projektu. Tako su podijeljene dužnosti u tek započetom eTwinning projektu TeensAct4Art te se razgovaralo o dijelovima projekta. Također se raspravljao o vizualnom identitetu i prisutnosti projekta na društvenim mrežama (popratite nas na našoj fejs stranici: https://www.facebook.com/4TEEN-Writing-Acting-and-Playing-110999234496316/).

Slobodno vrijeme domaćini su nam učinili nezaboravnim: divili smo se nevjerojatnim pejzažima, svjedočili bogatoj prošlosti Portugala, osobito Lisabona, upoznali ga kao kolonijalnu velesilu (uvijek osjetim podvojene osjećaje), ostajali bez daha u neopisivo čarobnim mjestima kao što su Nazare,  Sintra i Cascais, duhovno se obnovili u Fatimi -  jednom od najpoznatijih katoličkih hodočasničkih odredišta, a osobito je emotivno bilo na najzapadnijoj europskoj (kontinentalnoj) točki – Cabo da Roci. Zaljubili smo se u sure stijene, divlje valove i neukrotivi vjetar.

Erasmus projekti prilika su da zavirimo i u „tuđe“ svjetove, osvijestimo koliko smo slični, kako imamo iste radosti i tuge, koliko je naša zajednička domovina Zemlja krasna na svim razinama i kako, u stvari, malo treba da budemo sretni.

Ostale fotografije pogledajte u Foto-galeriji.

Anita Ivanković, prof. i Mirela Grubišić, prof.