NIKAD VIŠE!

Učenici 1.ft razreda (fizioterapeutski tehničari) Medicinske škole Osijek danas su na satu razrednog odjela obilježili međunarodni Dan sjećanja na sve žrtve holokausta. Razgovarali su o stradanjima milijuna nevinih ljudi, logorima, djeci koja su ostala bez domova i roditelja, strahotama Drugog svjetskog rata i jednoglasno su zaključili da je jedina poruka vezana uz holokaust- ne ponovilo se! Na 24 službena jezika Europske unije poručili su NIKAD VIŠE, razgovarali potom o knjigama Dnevnik Ane Frank i Sadako hoće živjeti, filmovima Život je lijep i Dječak u prughastoj pidžami. Isticali su snažnu poruku tih knjiga i filmova, mnogi su uz njih plakali i suosjećali sa žrtvama, bilo im je teško povjerovati da ljudi mogu činiti takve stvari. I nije im jasno kako se povijest može ponavljati u tom obliku, užasava ih trenutna mogućnost sukoba između Rusije i Ukrajine. Iako jako mladi, izuzetno su zrelo promišljali o ovom sramotnom dijelu europske povijesti. Zaključili su da se ljudi ne bi nikad više smjeli dijeliti po vjeri, naciji, političkom uvjerenju, boji očiju ili kože, spolu ili rodu. Nikada više nitko ne bi smio dobiti žutu traku oko ruke, skrivati se po podrumima i rupama,  strahovati za svoj i život svojih najbližih. Nekolicina učenika podijelila je osobne priče svojih baka i djedova koji su bili u logorima. Svi su istaknuli da oni nerado pričaju o tom vremenu, to su zapravo obiteljske tajne, neke mračne priče, a zapravo ih ne treba skrivati. O tom vremenu treba pričati, ali ne na način na koji to političari često rade. Oni samo žele zadržati podjele ljudi na crne i crvene, lijeve i desne, njima podjele odgovaraju. Trebalo bi pričati tako da svima bude jasno da se rat ne smije ponoviti jer se čovjek pretvara u životinju i radi grozne stvari. Rat je poraz empatije i humanosti. Učenici su na ovom nastavnom satu još jednom pokazali da bi odrasli mogli puno toga naučiti od djece. 

Đurđica Radić, prof.