2024-03-25 13:28:10 „Čiča miča gotova je priča!“ „Duboka ljepota pripovijedanja leži u onome nevidljivom - u energiji koja se stvara između pripovjedača i slušatelja te u kreiranju naoko nevidljivih, a toliko važnih svjetova koji nas uče mnogočemu, poput svjetlosti voštanice vode kroz labirinte naših životnih priča.“ (Živković, 2017.) Koja je tvoja najdraža priča? Tko ti je ispripovijedao tu priču? Priče su nam pripovijedali naši roditelji, bake, djedovi, najčešće, prije spavanja ili tijekom dana. Početak i završetak priče prepoznaju se po ustaljenim frazama, primjerice „Jednom davno bio je ...“ ili „Čiča miča gotova je priča.“ Poznato nam je da su se priče prenosile s „koljena na koljeno“. Usmena književnost vrsta je kazivanih ili pjevnih tradicijskih tekstova u živoj izvedbi ili u zapisu. Tradicionalno pripovijedanje ne podrazumijeva upotrebu rekvizita (predmeti koji pripovjedaču/pripovjedačici pomažu pri dočaravanju atmosfere priče, likova i sl.) Na sceni, pred publikom, „živa“ je osoba. Pripovijedanje ovisi o profesionalnosti pripovjedača ili pripovjedačice, pripremljenosti za izvedbu i slično. Pripovijedanje ti se čini jednostavno? Pokušaj i uvjerit ćeš se u suprotno. Pripovjedač, za početak, treba znati dob uzrasta kojem će pripovijedati priču. Nakon toga treba proći niz radnji koje prethode pripovijedanju. To se uči jer je pripovijedanje umijeće govorenja. Budući da sam poželjela naučiti pripovijedati, upisala sam Prvi hrvatski studij pripovijedanja u Varaždinu. Na internetskim stranicama Studija možeš pročitati niz zanimljivosti o pripovijedanju, pogledati fotografije nastupa pripovjedača ili pripovjedačica, pročitati o uvjetima upisa Studija i slično. Ako si učenik/učenica, možeš sudjelovati u Državnoj smotri pripovijedanja u Varaždinu koja se održava svake godine. Za stariji uzrast postoje i festivali pripovijedanja, primjerice Pričigin (splitski festival priča), Hrvatski festival pripovijedanja, Pričofest (festival pripovijedanja bajki i priča, Naraton (festival pripovijedanja) i dr. Pripovijedanje je lijek za našu dušu. Ljekovito je kako za pripovjedača/pripovjedačicu tako i za gledatelja/gledateljicu. Samo slušanje priče ima terapeutsku svrhu. Slušajući priču zavirujemo u neke druge svjetove i tražimo dijete u sebi koje smo tako brzo zaboravili. Priča budi maštu i kreativnost, pomaže nam prerasti zamke odrastanja i što bezbolnije podnijeti životne poteškoće. Zaplovimo zajedno u pričosvijet jer „svimo mi bića satkana od priča.“
Mirta Vladić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti, dramska pedagoginja, majstorica pripovjedačiča |
Medicinska škola Osijek |